Nova zbirka donosi 115 dosad neobjavljenih pjesama iz posljednjih godina pjesnikova stvaralaštva, od 2009. do 2015. godine
RIJEKA Gotovo je godina dana protekla otkako je pjesnik Nikola Kraljić napustio ovaj svijet, no sreća s pjesnicima je u tome što nas i s one strane posjećuju u tekstu. Ako smo posebno sretni, taj posjet može biti i potpuna nam novost, kao što je to slučaj s najnovijom zbirkom poezije, objavljenom pod naslovom »Oči modrog mora« kod njegova vjernog izdavača-pratitelja Naklade Lukom.
Da je Kraljić poživio, zasigurno bi nas u kolovozu, oko Velike Gospe, obradovao čitanjem iz nove zbirke. To se, na žalost, nije dogodilo, no zbirka je ipak objavljena i to, kako kaže njena urednica Mirjana Šigir, inače najzaslužnija za širenje Kraljićeve pjesničke riječi, kao njen izbor iz Kraljićeve ostavštine.
– Kraljićeva nenadana kratka bolest i brz odlazak naveli su me na pitanje što sadrži njegova ostavština? Ima li u njoj, unatoč brojnim objavljenim zbirkama, još neobjavljenih a pažnje vrijednih pjesama? Kraljić je, naime, velik dio pjesama napisao neposredno pisaćim strojem u svojoj radnoj sobi u Rijeci, ali što je s onima koje je zapisivao na brojne papiriće i u bilježnice, najčešće kada je boravio u rodnoj kući u Omišlju – pita se Šigir, svjesna da će za sređivanje njegove literarne ostavštine trebati još dosta vremena i truda.
Nikola Kraljić rođen je 1930. godine u Omišlju na Krku. Počeo je pisati još u gimnaziji, ali objavljivati tek 1964. godine, najprije u časopisima. Pisao je na književnoj štokavici i na čakavici, kojoj je dao velik jezični doprinos. Već prva zbirka pjesama, »Vrime« (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1972), predstavlja ga kao zrelog pjesnika, s profiliranom vlastitom poetikom. Za života je Kraljić objavio ukupno 42 knjige, od kojih 36 izvornih zbirki poezije i poetske proze, dok su ostalo bili izbori te »Sabrane pjesme«.Zastupljen je u više antologija. Bavio se i prevođenjem s engleskog i talijanskog, mahom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije te kritikom i recenzijama. Redovito je objavljivao u književnim časopisima, a neke je i uređivao (»Riječka revija«, »Književna Rijeka«). Uredio i za tisak pripremio više knjiga drugih autora, uglavnom poezije.Za svoj doprinos hrvatskom recentnom pjesništvu primio je niz nagrada i priznanja, a o njemu je redatelj Zoran Krema snimio 2009. godine biografski dokumentarni film »Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro«.
U istraživanju koje je provela za ovu knjigu ograničila se na posljednje godine njegova stvaralaštva, od 2009. do 2015., u kojima je pronašla 115 dosad neobjavljenih pjesama.
– Neke od tih pjesama skice su ili varijante ranije objavljenih pjesama, mnoge je autor jednostavno »zaboravio«, previdio ili nije »dotjerao« kako je želio, a neke su jednostavno »otpale« u slaganju ranijih zbirki, ali sve su one, smatram, vrijedne ne samo kao dokumenti iz njegova opusa, nego imaju i svoju pjesničku »težinu« – zaključuje Šigir.Kraj je ponekad i neki početak, a početak posljednje Kraljićeve zbirke pjesama pjesnikova je gnomična posveta – kraju:»Prohujalo vrime/ kao cvrčci krajem kolovoza/ i laste krajem rujna // prohujao život/ kao sijevanje o zahoju // zbogom horde osjećaja/ zaspah na burinu«.
