Krleža je Krausov baštinik – Dario Grgić, Josip Pandurić, Igor Gajin i Jaroslav Pecnik / Foto: B. PAVELIĆ
»Posljednji dani čovječanstva« monumentalna su drama od 700 stranica nesmiljenog kritičara militarizma i društvenih devijacija, satiričara i briljantnog stilista kojeg danas smatraju »najvećim novinarom njemačkoga jezika«
OSIJEK » »Nije grijeh šovinizma u tome što mrzi druge narode, nego u tome što voli svoj«. Tu misao bečkog novinara i pisca Karla Krausa citirao je osječki publicist Jaroslav Pecnik na predstavljanju Krausove drame »Posljednji dani čovječanstva« u osječkoj knjižari Nova.
Karl Kraus (1874-1936) izdavao je u Beču satirički časopis Die Fackel (Baklja), objavivši od 1899. do smrti više od 900 brojeva. Nesmiljeni kritičar militarizma i društvenih devijacija, satiričar i briljantan stilist, navukao je odij svoje sredine, ali ga danas smatraju »najvećim novinarom njemačkoga jezika«. »Posljednje dane čovječanstva«, monumentalnu dramu od 700 stranica, objavio je zagrebački »Disput« Josipa Pandurića, koji je ranije već objavio dvije knjige Krausovih aforizama.
– »Posljednji dan čovječanstva«, koje je preveo Sead Muhamedagić, monumentalna su knjiga koju mora imati svaka kultura koja drži do sebe – kazao je na Pandurić na predstavljanju u Osijeku, najavljujući i nova izdanja bečkog »intelektualnog atentatora«. Recepcija Krausa u Hrvatskoj »zakašnjela je i rudimentarna«, a Pandurić razlog nalazi u tome što »ovdašnja duhovna klima nije odgovarala čitanju Krausa«. »Posljednji dani čovječanstva« jedna je od najvažnijih antiratnih knjiga, Krausov magnum opus, »knjiga o vremenu za koje je Stefan Zweig mislio da nikada neće proći«.
Sudionici predstavljanja naglasili su da se može pratiti duhovno srodstvo Krausova Fackela s Krležinim Plamenom i splitskim Feral Tribuneom. Dario Grgić smatra kako je Feral »nasljedovao nešto od Krausova duha«, jer »nitko s pisanjem nije tako hazardirao«. Srodstvo Krausa i Ferala Pandurić nalazi u satiri »koja mora biti umjetnička gesta, inače nije više od vodvilja i kozerije«. »U ‘Posljednjim danima čovječanstva’ možete pronaći desetine Ivančićevih Robija K, a i Fackel je, slično kasnije Feralu, postmodernistički satirizirao reklame. I Kraus i Feral žestoko su nas učinili svjesnima pitanja hoćemo li dopustiti da nas sistem gnjete« – kazao je Pandurić.
Književni kritičar Dario Grgić podsjetio je da je Antun Branko Šimić 1924, zadivljen bečkim spisateljem, napisao esej o Krausu, ali mu je bilo teško naći izvore, jer su drugi autori »poput nojeva« izbjegavali pisati o »skandalu zvanom Kraus«. Krausa, koji je 1913. gostovao u Puli, a 1930. i u Zagrebu, uvelike je nasljedovao i Miroslav Krleža, koji je o svome bečkom uzoru napisao dva eseja.
– Krleža je Krausov baštinik, on piše krausovski – kazao je Pandurić, a Pecnik se prisjetio opaske znamenitog češko-hrvatskog prevoditelja Dušana Karpatskog, koji je kazao da »Krleža bez Krausa ne bi bio Krleža«.
Pecnik je primijetio i da bi bilo krausovski reći da u Osijeku danas ima »nezavisnih pisaca koji su devedesetih pisali sasvim drukčije«. Kraus je, drži Pecnik, od onoga tipa književnika koji za života ostaju na margini, a vrijednost im se priznaje tek post festum: buntovnik, pacifist, borac protiv laži, češki Židov koji je napustio židovstvo pa prešao na katoličanstvo, da kasnije napusti i katolicizam. Imao je golem utjecaj na intelektualce svoga vremena, čitali su ga Oskar Kokoschka, Franz Kafka, Walter Benjamin, Elias Canetti, Theodor Adorno…
