Kapitalna knjiga o neshvaćenoj umjetnosti

Foto R. Brmalj

Trosveščana, bogata ilustrirana i vrhunski dizajnirana znanstvena monografija s više od 2.000 stranica i 2.700 fotografija, pokriva povijest umjetnosti performansa u Hrvatskoj od dadaističkih uličnih akcija zagrebačke grupe srednjoškolaca Traveleri 20-ih godina prošloga stoljeća pa sve do danas

RIJEKA » Knjiga »Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas« autorice Suzane Marjanić, prvo cjelovito djelo o povijesti hrvatskog performansa, predstavljena je javnosti u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. U trosveščanoj, bogato ilustriranoj i vrhunski dizajniranoj znanstvenoj monografiji s više od 2.000 stranica i 2.700 fotografija, pokrivena je povijest umjetnosti performansa u Hrvatskoj od dadaističkih uličnih akcija zagrebačke grupe srednjoškolaca Traveleri 20-ih godina prošloga stoljeća pa sve do danas.

  Katalogizacija umjetnosti performansa u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti ostvarena je u preglednom smislu prema izvedbenim centrima (Zagreb, Split, Dubrovnik, Pula – Labin, Rijeka, Osijek, Varaždin), i to upravo zbog izvedbene energije tih urbo-toposa (knjigu tako i čine poglavlja-gradovi). Svaka cjelina popraćena je uvodnom znanstvenom studijom i intervjuima s umjetnicima, koji zajedno pružaju jedinstven ključ za čitanje performansa – umjetničke forme koja je često omalovažavana. Autorica je razgovarala i s pojednim glumcima, glazbenicima, teoretičarima i povjesničarima umjetnosti, odnosno književnosti koji su bilo iz teorijskih ili praktičnih – umjetničkih intencija pristupali akcionističkoj i performerskoj sceni.

  U knjizi je objavljeno 149 razgovora što ih je Suzana Marjanić vodila i objavljivala u dvotjedniku Zarez od 1999. godine, tako da razgovori imaju dokumentaristički karakter. Taj razgovorni, praktični dio knjige prati kronologiju, odnosno kronotop hrvatskoga performansa, čime se i živom riječju njihovih aktera ocrtava taj značajan žanr žive umjetnosti u našoj regiji.

Priznanje cijeloj sceni

O knjizi i riječkoj sceni umjetnosti performansa uz autoricu Suzanu Marjanić, govorili su umjetnik performansa i voditelj MMC galerije OK Damir Čargonja, povjesničar umjetnosti i viši kustos Branko Cerovac te ravnatelj MMSU-a i umjetnik Slaven Tolj, istaknuvši da se radi o kapitalnom izdanju koje ima ogromno značenje za suvremenu hrvatsku umjetnost koju smješta u zapadni kulturni krug i svijetu u totalitetu predstavlja dosege akcionističke i performativne prakse u Hrvatskoj.

  Predstavljanje knjige bilo je popraćeno izvedbama novih performansa Tajči Čekade i Kreše Kovačičeka sa suradnicima, a zaokruženo je druženjem i koncertom glazbenog tandema JMZM koji često surađuje s riječkom performerskom scenom. Tajči Čekada izvela je modni performans »Bestiary in Vogue« u kojem je na nagim modelima predstavila unikatne korzete posebnog kroja na koje su aplicirani crteži viktorijanski odjevenih životinja. Tijekom izvedbe autorica je pozvala publiku da oponašanjem glasanja životinja prate izlazak golih djevojaka na scenu.  Krešo Kovačiček trebao je izvesti performansom »3B Landscape«, ali je izvedba na samom početku prekinuta jer je umjetnik ozlijeđen dok mu je suradnik Davor Dundara nožem rezao kosu i pritom zasjekao kožu, što je izazvalo jako krvarenje i osjećaj velike nelagode u publici koja u prvi tren nije bila sigurna je li to dio predviđenog scenarija ili se nepažnjom dogodila nezgoda.  Povijest riječkog performansa pamti i akciju namjernog samoranjavanja koju je 1978. godine izveo frontman grupe Termiti Predrag Kraljević Kralj kad je na koncertu u Domu na Zametu trbuh izrezao žiletom i tako postao herojem punk generacije. Kralj je prisustvovao i ovom događaju, a Suzana Marjanić u knjizi prenosi njegove riječi da takvo što više nikad ne bi ponovio, jer – previše je strašno željeti pošteno odglumiti smrt.

  – Riječ je o knjizi kakvu nemaju ni mnoge zapadne zemlje, jer nisu na jednom mjestu objedinili sve što je uspjelo Suzani Marjanić. Brojni su autori tek putem njezine knjige dobili zasluženu poziciju, jer često se radi o neshvaćenoj umjetnosti. Stoga je ona priznanje kompletnoj suvremenoj sceni u Hrvatskoj. Možda će zvučati banalno, ali povukao bih paralelu s hrvatskim nogometom. Imamo reprezentaciju koja je svjetski poznata, a naši nogometaši igraju u blatu. Tako i naši umjetnici koji su povijesno na tragu svjetskih umjetničkih gibanja ostaju nepriznati i rade u uvjetima ispod svake razine, bez honorara i bez osiguranja osnovnih tehničkih uvjeta – rekao je Damir Čargonja, posebno se osvrnuvši i na riječku situaciju:

  – Riječka je scena konačno dobila status koji joj pripada u okviru cijele Hrvatske, a nadam se da će ga dobiti i u samoj Rijeci. Jedan suvremeni umjetnik koji se ne bavi samo konzervativnim formama slikarstva i kiparstva još uvijek ne može ući u HDLU, regulirati svoj status i dobiti atelje, a k tome će mu i rijetko koji galerist organizirati izložbu. Praktički to radi jedino MMSU, mada je čak i za tu instituciju upitno bavi li se suvremenom umjetnošću ili još uvijek je okrenuta modernističkom shvaćanju umjetnosti – smatra Čargonja koji je objavljivanjem knjige doživio i osobo priznaje, s obzirom na istaknuto mjesto koje pripada Galeriji O.K. koju je u okviru Multimedijalnog centra Rijeka u Palachu vodio od 1998. do 2008. godine.

  U osvrtu na početke riječkog performansa Branko Cerovac posebno je apostrofirao Zlatka Kutnjaka i njegove akcije s kraja 70-tih koje su izazivale zgražanje čak i onih koji su pomicali granice i mijenjali shvaćanja suvremene umjetnosti u Rijeci.   

Performer Kamov

U tom smislu podsjetio je na koceptualni rad »Izgažena umjetnost« izložen poput tepiha na ulazu u riječki Mali salon zbog kojeg je Kutnjak doživio izravan napad legendarnog ravnatelja Moderne galerije Borisa Vižintina i komentare koji su njegov rad svrstali u »iživljavanje bolesnog uma“.

  Još dalje u povijest, Suzana Marjanić prisjetila se Janka Polića Kamova, a podsjetila je i na performanse futurista iz vremena D’Annunzia. Kamov je s još dvoje kolega u srednjoškolskim danima osnovao anarhističku organizaciju Cefas, s namjerom da nabave oružje, podignu bunu i revoluciju te dinamitom i bombama dignu u zrak čitavu Hrvatsku. U trećem razredu gimnazije izbačen je iz škole jer je u lice pljunuo profesoru koji mu je nezasluženo dao pozitivnu ocjenu, samo zato što je pripadao bogatoj obitelji. Ta bi se gesta mogla smatrati prvim riječkim performansom.

  Predstavljanje knjige pobudilo je veliku pažnju i osjećaj satisfakcije među riječkim umjetnicima. Knjiga je objavljena u sunakladništvu Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, Udruge »Bijeli val« i Školske knjige, a obavljivanje su potpomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstvo kulture i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba.