Grad: Rijeka
Danas: 32° vedro
Sutra: 16° 28° vedro
28. lipnja 2017.
Američki književnik

JOHN O'BRIEN: Knjige treba tretirati kao umjetnička djela, a ne kao proizvod za tržište

Foto: Marko Gracin
Foto: Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 16. lipanj 2017. u 9:43 2017-06-16T09:43:26+02:00

Dalkey Archive Press je poput otoka u američkom izdavaštvu. Nastojimo zaštititi knjigu i autore i jako nam je važna književna kritika. To je moja temeljna ambicija i uspjeli smo dovesti mnogo pisaca na taj otok. Naša je uloga i edukativna i želimo zaštititi književnost od zahtjeva tržišta.

Gost ovogodišnjeg vRIska bio je John O'Brien, osnivač ugledne američke izdavačke kuće Dalkey Archive Press. Povod za njegov dolazak u Rijeku je objavljivanje engleske verzije knjige hrvatskog pisca Nikole Petkovića »Kako svezati cipele/How to Tie Your Shoes«, a Dalkey Archive Press objavio je i knjige hrvatskih autorica Dubravke Ugrešić i Vedrane Rudan.

DAP objavljuje fikcionalna i nefikcionalna djela, biografije i memoare, književnu kritiku, filozofiju, teoriju, poeziju i drame. Naročitu pažnju posvećuju prijevodnoj književnosti, pa je tako Dalkey Archive Press jedan od najvažnijih izdavača europske književnosti u Americi. Knjige ovog izdavača distribuiraju se u SAD-u, Velikoj Britaniji i Irskoj. Ovim povodom u Rijeci smo razgovarali s Johnom O’Brienom.

S kojom namjerom je pokrenut Dalkey Archive Press?

– Najprije smo objavljivali časopis Review of Contemporary Fiction. U jednom razgovoru došli smo do zaključka da nitko ne obraća pažnju na prave, kvalitetne pisce. Shvatili smo da nešto moramo učiniti po tom pitanju. Bio sam ljut što su autori zanemareni i pokretanje časopisa bio je način da se skrene pažnja na dobre pisce. Review of Contemporary Fiction utjecao je na američke autore, naročito one mlade, na njihovo pisanje i život općenito.

Shvatili su da mogu pisati i na drugačiji način. Sljedeći korak bilo je pokretanje izdavačke kuće. U početku smo krenuli s reprintima knjiga autora koji su bili zastupljeni u časopisu. Među prvima bili su Gilbert Sorrentino, Nicholas Mosley i Douglas Woolf. Zapravo nisam namjeravao biti izdavač knjiga. Tada sam u kući imao lude tinejdžere i puno posla, pa bi u tom trenutku osnivanje nakladničke kuće bilo ludilo. Međutim, polako je krenulo. Na početku sam sve radio sâm; čitav proces objavljivanja časopisa i knjiga bio je na meni.

Ušao sam u to bez nekih očekivanja, jer da sam imao velike planove vjerojatno bih ubrzo odustao. Osnovna motivacija bila mi je stvoriti najboljeg izdavača književnih djela u Americi. Isto tako, važna mi je i književna kritika, koja je spona između pisaca i čitatelja. Slično kao i s časopisom, želio sam prezentirati djela iz cijelog svijeta, ne samo iz Amerike.

U kojoj se mjeri DAP razlikuje od ostalih izdavača u Americi?

– Različiti smo u mnogo pogleda. Kao prvo, drugi izdavači ne objavljuju književni časopis i književnu teoriju. Meni je važan taj kontekst. Kad pogledate popis naših knjiga, vidjet ćete da objavljujemo drugačije knjige. Primjer je i Vedrana Rudan, koja ne piše onako kako bi se očekivalo od ženskih autora. Općenito me zanimaju rizični autori. Preferiram ono što je novo i drugačije. Ne volim čitati knjige u kojima je sve predvidljivo. Važno mi je da mi knjige zaokupe pažnju i kad u njima postoji faktor iznenađenja. Bitno je da čitatelj bude duboko involviran u knjigu. Čitatelji čine knjigu mogućom.

Dobra književnost ima tu moć da utječe na promjenu čitateljeva pogleda na svijet koji ga okružuje. Nakon što pročitate takve knjige, shvatite da neke stvari koje su vam možda bile poznate vidite na posve drugačiji način. Pisci putem imaginacije kreiraju nešto novo. U Americi, primjerice, bez pisaca koji su pisali o rasizmu taj problem u realnosti kao da uopće nije postojao.

Kakva je situacija u američkom izdavaštvu?

– Danas je situacija takva da je objavljivanje knjiga vrlo rizičan posao. Tiskanje je skupo, pa se nerijetko odlučujem za reizdanja. Kad prodamo zadnji primjerak neke knjige, onda idemo u reizdanje i nastojimo neki naslov ponovno učiniti dostupnim. Jedna od naših najtraženijih knjiga je »Some Instructions to My Wife« Stanleya Crawforda. Riječ je o briljantnoj knjizi koja je potrebna u ovo vrijeme. Neke naslove ponovno objavljujemo, jer dolaze nove generacije koje ih nisu čitale.

Kad je riječ o situaciji u američkom izdavaštvu, stanje se ne razlikuje mnogo od onog u Europi. Ni izdavači ni knjižare ne žele ulaziti u rizik. Knjige se u Americi doživljavaju kao roba na tržištu, što za druge umjetnosti nije slučaj. Knjige se vraćaju izdavaču ako nisu prodane, kao i novine. Moje je mišljenje da bi se knjige trebale tretirati kao umjetnička djela, a ne kao proizvod za tržište.

U tom smislu pokušavamo da Dalkey Archive Press bude poput otoka u američkom izdavaštvu. Nastojimo zaštititi knjigu i autore i jako nam je važna književna kritika. To je moja temeljna ambicija i uspjeli smo dovesti mnogo pisaca na taj otok. Naša je uloga i edukativna i želimo zaštititi književnost od zahtjeva tržišta.

Kako se financirate?

– Od države dobivamo slabu potporu, a fondacije ne podupiru književnost u onolikoj mjeri kao što potiču muzeje, likovnu umjetnost i kazališta. Književnost je u Americi marginalizirana u odnosu na druge umjetnosti. Nešto sredstava dobijemo putem stipendija i donacija.

Imate li dovoljno čitatelja za vaše knjige?

– Ne možemo se uspoređivati s komercijalnim naslovima, ali zadovoljni smo brojem naših čitatelja. Drago mi je što naši čitatelji nemaju problema s knjigama koje prevodimo s drugih jezika. Izdavači koji plasiraju komercijalne naslove, lakše dolaze do medija i knjižara. Mislim da je zato rješenje da izdavači prodaju knjige direktno čitateljima.

To je tehnički moguće i mislim da ćemo u budućnosti sami distribuirati knjige i dolaziti u izravan kontakt s kupcima. Dobro je kad izdavači imaju svoje knjižare, a važan put distribucije knjiga je i internet. Prema sadašnjem modelu distribucije knjiga, izdavaču i autoru na kraju ništa ne ostaje. Volio bih kad bi čitateljima mogli dati direktni popust na knjige.

Ističete važnost književne kritike. Mi u Hrvatskoj suočavamo se sa situacijom da je sve manje prostora u medijima za književnu i općenito umjetničku kritiku. Kako po tom pitanju stojite u Americi?

– Mislim da veliku šansu za budućnost književne kritike predstavljaju radijske emisije i internet. Dok se ljudi voze na posao mogu čuti prikaz knjige na radiju. U Irskoj imaju nekoliko radijskih emisija posvećenih knjigama. U Velikoj Britaniji to je BBC. Radio je dobar način da se privuče čitatelje. Važno je da čuju poznate autore u eteru. Unatoč lošoj situaciji u nakladništvu, vjerujem da će knjiga i novine opstati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka