Slavni crtač, veliki ilustrator

Izložba o Andriji Mauroviću: spona između “visoke” i “masovne” kulture

Kim Cuculić

Svi znaju da je Andrija Maurović bio genijalan strip crtač. Manje je poznato da je bio i vrstan ilustrator. Upravo taj aspekt njegova rada prikazuje riječka izložba u Narodnoj čitaonici i Antikvarijatu "Mali neboder"



Sve što nisam pročitao u gimnaziji morao sam pročitati poslije da bih odabrao što ću naslikati u tim knjigama. Ja sam ilustrirao sve hrvatske pripovjedače. Za veliku maturu, to je živa istina, nisam poznavao nijednu od tih knjiga, budući da uopće nisam čitao, ali me život kao odraslog klipana natjerao da pročitam sve te knjige. Eto što ti je sudbina! – ovako u knjizi »Andrija Maurović: Prorok apokalipse« Aleksandra Vojinovića govori Andrija Maurović, najveći hrvatski autor stripova. 


    Maurovićevim ilustracijama za knjige posvećena je izložba »110 naslovnica za 110 godina«, koja je u povodu 110. obljetnice rođenja i 30. godišnjice smrti Andrije Maurovića (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.) postavljena u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka i Antikvarijatu »Mali neboder«. Riječ je o jednom od središnjih događanja obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u Rijeci.   


Preteča popularne kulture


Na izložbi se mogu vidjeti uvećane skenirane naslovnice knjiga koje je Maurović ilustrirao, a izloženi su i primjerci knjiga u njihovom stvarnom izdanju. Tomo Vučinić, voditelj Antikvarijata »Mali neboder«, kaže da u antikvarijatu kolekcionarski prikupljaju knjige ilustrirane Maurovićevom rukom, a to već traje oko pet godina. 




    – Dio knjiga nabavili smo otkupom od privatnih osoba, a dio iz drugih antikvarijata po Hrvatskoj. Maurovića smo odabrali kako bismo ušli u širu priču o likovnoj opremi knjiga. 


    Svojim ilustracijama knjiga Andrija Maurović predstavlja sponu između visoke i masovne kulture. Dok je studirao na Likovnoj akademiji u Zagrebu, zarađivao je za život izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige. Međutim, onodobna pravila Akademije branila su studentima takav rad, pa je Maurović ubrzo došao u sukob s upravom. Napušta studij i potpuno se posvećuje ilustratorskom radu. 


    Njegove likovne opreme za knjige nastale su u razdoblju od 1925. do 1944. godine. Posao ilustratora naslovnica bio je »za kruh i mlijeko«. Dakle, Maurović je to radio u prvom redu zbog novca, no sve što bi zaradio ubrzo bi i spiskao. Tijekom 1930-ih godina, kad je radio stripove, karikature i plakate, jako je dobro zarađivao. Radio je brzo i korektno. 


    Andrija Maurović stvorio je pravu ilustraciju – onu koja nema pretenziju biti visoka umjetnost, već ima svoju svrhu. On je na neki način bio preteča popularne kulture, a ono što danas zovemo dizajnom Maurović je zvao propagandom – kaže Tomo Vučinić. 


   Datacije i komparacije


Točan broj knjiga koje je Andrija Maurović likovno opremio vjerojatno nikad neće biti poznat, ali prema nekim procjenama pretpostavlja se da ih je bilo tristotinjak. »Mali neboder« u svojoj je zbirci prikupio oko 200 knjiga koje je Maurović likovno opremio, a namjera je da se prikupi i ostatak te cijela zbirka prezentira javnosti. Antikvarijat »Mali neboder« zainteresiran je za sve naslove koji nedostaju u zbirci, a kako ističe Tomo Vučinić ovakvom akcijom žele i u drugima potaknuti želju za kolekcionarstvom. Cilj je i osvijestiti da knjiga ima više dimenzija, odnosno da uz tipografiju i tekstualni dio postoji i likovni aspekt knjige. 


    U popratnom katalogu, za koji je tekst napisala povjesničarka umjetnosti Nataša Šegota Lah, od 110 naslovnica datirano je manje od četvrtine. Bez datacija nema komparacija, pa nije jednostavno odgonetnuti stilske mijene u kronologiji crtačeva rukopisa. U katalogu stoji i napomena da pojedine knjige nisu datirane iz špekulantsko-manipulativnih razloga pojedinih izdavača, odnosno tiskara. 


    Točan podatak o tome koliko je Maurović ilustrirao knjiga nije poznat zato jer nakladnici za koje je Maurović crtao, poput »Kuglija«, »Preporoda« i »Tipografije«, iz njima znanih razloga naprosto nisu vodili evidenciju o orisima znamenitog crtača, a samom je Mauroviću svako arhiviranje uradaka bilo strano. To je, dakako, bilo u potpunom skladu s njegovim načinom života.   


Kolekcionarska avantura


Kako i pod kojim okolnostima su nastajala pojedina rješenja? Koliko mu je za izradu ilustracija trebalo vremena? Jesu li nastale nakon dugog promišljanja ili su se dogodile u trenu? Sve su to pitanja na koja je danas teško dati pravi odgovor. No, nekoliko vrijednih detalja oko nastanka pojedinih Maurovićevih knjižnih ilustracija donosi knjiga »Andrija Maurović: Prorok apokalipse« u izdanju »Profila«. Tamo između ostalog piše da za školsku lektiru nije nimalo mario i jedva da je uopće išta pročitao… Ali, što je u mladosti propustio nadoknadit će u Zagrebu, ponajprije kao ilustrator knjiga čuvene zagrebačke naklade i tiskare Stjepana Kuglija u Ilici 30 i zatim naklade »Preporod« u Ilici 119. 


    Najkvalitetnije što je Maurović u svojem ogromnom opusu podario hrvatskoj kulturi je serija stripova. Maurovićeva slava strip crtača nepravedno je učinila drugorazrednim sve druge njegove umjetničke uratke poput sjajnih karikatura i plakata, a napose briljantnih ilustracija knjiga. Ipak, ilustrirajući knjige nikad nije dosegnuo kvalitetu izraza kao u stripu, ali je brojnošću oprema knjiga nadomjestio nešto manju kvalitetu. Budući da nije poznato koliko je naslovnica napravio i knjiga ilustrirao, sakupljanje Maurovićevih ilustracija prava je avantura. Bio je u svoje vrijeme jedan od naših najproduktivnijih ilustratora, a riječka izložba donosi jedan dio njegova ilustratorskog opusa.