Novi roman

Igor Štiks, “Rezalište”: Ratovi ne prestaju čak i kad stanu

Marinko Krmpotić

Treći Štiksov roman nudi pažnje vrijednu literarnu priču o pogubnom utjecaju rata na živote i sudbine jedne sarajevske obitelji. Zbivanja koja pratimo odvijaju se u jednoj noći punih 25 godina nakon rata, kada se ponovo okupljaju članovi obitelji, a taj povratak je ipak kakva-takva pobjeda nad ratom i njegovom surovošću i besmislom



Ratovi ne prestaju. Čak i kad stanu. Ovom rečenicom suvremeni bosanski književnik Igor Štiks najdirektnije je izrazio srž svog trećeg romana koji nam pod nazivom »Rezalište« nudi pažnje vrijednu literarnu, ujedno i dramsku te filmsku, priču o pogubnom utjecaju rata na živote i sudbine jedne sarajevske obitelji. Zbivanja koja pratimo odvijaju se u jednoj noći punih 25 godina nakon rata, točnije nakon trenutka kad je, Vladimir, jedan od triju sinova Nadie i Klementa, iskoristio mogućnost i jednim od konvoja pobjegao iz Sarajeva.


Obiteljska večera


Uskoro mu se pridružila Helena, djevojka njegova brata Igora koji s roditeljima ostaje u Sarajevu sve do trenutka kad, pomažući mu u jednom novinarskom zadatku, ne pogine najmlađi brat Boris. Nakon toga Igor odlazi u Pariz, a u opkoljenom Sarajevu ostaju samo Nadia i Klement.


Vladimir i Helena u SAD-u su našli novi život, zaljubili se i dobili sina Davida. Igor je u Parizu postao jedan od najpoznatijih tzv. ratnih novinara. Četvrt stoljeća kasnije Vladimir i Helena odlučuju se s Davidom vratiti i nastaviti živjeti u domovini, a na povratak, bar na kratko, barem za taj obiteljski susret, odlučuje se i Igor. Svi oni nalaze se u stanu svojih roditelja na večeri koja se pretvara u mučni, ali na kraju ipak pozitivno katarzični, obračun s prošlošću, postupcima i potezima koji su doveli do privremenog raspada i otuđenja obitelji.




Zašto je baš Vladimir, a ne netko drugi, otišao s konvojem, zašto je Igor dopustio Borisu da ga prati na opasan zadatak, zašto Helena nije ostala vjerna Igoru, kako su se osjećali nakon odlaska djece Nadia i Klement te što o svemu skupa misli tinejdžer David koji je rođen i odrastao u Chicagu, saznajemo iz ovog obimom nevelikog romana kojeg je Štiks kompozicijski podijelio u šest cjelina označivši ih slijedom blagovanja te obiteljske večere – Aperitiv, Predjelo, Glavno jelo, Sir, Kolač, Digestiv.


Ne samo ta podjela, već i zamišljena scena (blagovaona, krovište iznad nje, prostor ispred zgrade), a još više velika prevlast dijaloške forme, jasno naglašavaju dramske elemente ove priče koja je gotovo pa spremna za prebacivanje na kazališne daske ili u formu filma.


Pobjeda nad ratom


Tome svakako pridonose i vrlo jasno ocrtani likovi od kojih svaki svojim dijelom krivice generira stalne sukobe i psihološku napetost koja je konstanta ovog romana/drame. Tako je Vladimir stalno u položaju dežurnog krivca jer je prvi pobjegao te potom i preoteo djevojku bratu. Helena pati jer ne može objasniti da njen drugi izbor nije bila izdaja, već reakcija na nedovoljnu količinu Igorove ljubavi. Igor pati zbog te, po njegovom mišljenju, izdaje ali još više jer se drži krivim za smrt mlađeg brata, a Klement se nikako ne može pomiriti s činjenicom da je u plamenu i krvi nestala država u koju je beskrajno vjerovao. Iznimka od ovih patničkih likova su David koji sve promatra u čudu i kojem je malo toga jasno te, naravno, Nadia koja poput prave majke nastoji smiriti sve sukobe i svađe te dokazati svima da je najbitnije da su se ipak – vratili kući.


Taj je povratak, na kraju krajeva, ipak kakva-takva pobjeda nad ratom i njegovom surovošću i besmislom. Iako obitelj više nije cijela, iako su odnosi među njima daleko od nekadašnje idile, ipak su preživjeli i opstali, makar su, kako se naslućuje iz jedne od odličnih scena ovog romana, sad na jedan način svi oni itekako pomjereni u odnosu na normalan život. Naime, dolazeći pred zgradu u kojoj je nekada živio i u kojoj i dalje žive njegovi roditelji, Igor promatra prezimena napisana kraj interfona i uočava kako se neka davna prezimena mogu nazrijeti ispod novih: »Neka su zauvijek prebrisana. Ponegdje vire samo žive. Iščupano. Iščupani ljudi.«