Novi roman

“Gruba ljubav” Suzane Bosnić Majcenić: Starost je otok okružen smrću

Marinko Krmpotić

Suzana Bosnić Majcenić / Foto: Marijan Susenj/PIXSELL

Suzana Bosnić Majcenić / Foto: Marijan Susenj/PIXSELL

Način na koji Bosnić Majcenić pripovijeda »Gorku ljubav« povrđuje nadarenu književnicu i vrsnu stilisticu čiji su monolozi, dijalozi i opisi razumljivi i pitki, ali itekako složeni i bogati emocijama, asocijacijama i brojnim poveznicama sa svijetom književnosti, glazbe, filma, općeg znanja i kulture te, naravno, elementa prošlosti likova o kojima govori



Starost je otok okružen smrću, napisao je jednom ekvadorski književnik Juan Montalvo, a baš tu rečenicu u svom kratkom romanu »Gruba ljubav« citira hrvatska književnica Suzana Bosnić Majcenić potvrđujući surovu realnost spomenute sentence pričom o susretu sa starošću i smrću kojeg njena junakinja doživljava kroz smrt i bolest oca. Uz priznanje kako ne zna koga je očeva starost više zatekla – njega ili nju – autorica nam od prve stranice niže prizore njihova suodnosa nastojeći nam približiti ne samo dane očeve starosti i bolesti, već i prošlost kad ni jedno od njih, pogotovo ona, nisu razmišljali o prolaznosti, starosti i smrti.


Radnja priče smještena je na Korčulu gdje i dalje živi 75-ogodišnji otac pripovijedačice kojoj je 38 godina i ima svoj život u Zagrebu pa joj baš i nije ni drago, ni lako dolaziti paziti na oca, tim više što je za života s njim često bila u sukobu. Njen brat umro je od predoziranja, a nedugo potom od boli za njim umrla je i njihova majka, a te su smrti poremetile odnos oca i kćeri koja mu zamjera i to što ga nitko od djece iz njegova prvog braka ne obilazi niti brine o njemu. Ipak, usprkos svemu ona mu nastoji pomoći koliko je god to moguće, pa čak i u trenucima kada bolest počinje nadvladavati.


 Sukobi i razmimoilaženja


Literarno moćno autorica nam prenosi sve njihove sukobe i razmimoilaženja, a pogotovo je dojmljiv opis posljednjih njegovih tjedana u bolnici, kao i opis svega što se zbiva nakon njegove smrti koja je za nju, usprkos njihovim svađama, snažan emocionalni udarac, a za okolinu tek statistički podatak, odnosno posao kojeg treba što prije i što bezbolnije odraditi.




Način na koji Bosnić Majcenić pripovijeda »Gorku ljubav« povrđuje nadarenu književnicu i vrsnu stilisticu čiji su monolozi, dijalozi i opisi razumljivi i pitki, ali itekako složeni i bogati emocijama, asocijacijama i brojnim poveznicama sa svijetom književnosti, glazbe, filma, općeg znanja i kulture te, naravno, elementa prošlosti likova o kojima govori. U prvom je planu, logično, odnos oca i kćeri, a autorica o tom odnosu svjedoči tako što poglavljima daje određene nazive, primjerice, »Starost«, nakon čega kroz sjećanje iz prošlosti ili priču iz sadašnjosti »ilustrira« naziv poglavlja.



Suzana Bosnić Majcenić rođena je 1976. u Splitu. Odrastala je u Blatu na Korčuli. U Zagreb se seli 1999. Trenutačno sa suprugom živi u Meksiku (Santiago de Querétaro). Prvi se put predstavila u zbirci kratkih priča »Krom i pakao« (2012). u kojoj su bili zastupljeni autori koji su pohađali zagrebački Centar za kreativno pisanje. Godinu dana kasnije objavljuje prvu samostalnu zbirku kratkih priča »Pod zemljom u velikim cipelama« koja prolazi jako dobro kod kritike, kao i roman »Tolba« objavljen 2015. »Gruba ljubav« njen je drugi roman.



 Razlomljeno zrcalo


Pri tom Bosnić Majcenić ne poštuje pravilo kronologije pa čitatelj dobija »razlomljeno zrcalo« koje sam mora slagati i povezivati u smislenu cjelinu koja je, usprkos svoj svojoj »razlomljenosti« u konačnici vrlo dojmljiva te u velikoj mjeri i snažno poetska.


Naime, autorica za svoj izričaj bira kratke pripovijetke koje ponekad imaju i oblike crtice, a neke od njih su svojevrsne pjesme u prozi. Pri tom se Bosnić Majcenić ne libi ni korištenja klasičnih lirskih stilskih sredstava, a nije joj strano ni stvaranje potpuno novih riječi poput pojma blupanje kojeg je stvorila od riječi blup kojom opisuje kapanje vode iz ostarjele pipe. Iako sama svoje pisanje naziva »dokumentarističkim tripom« nedvojbeno je u njemu, uz jasnu realnost oslikanu tim pojmom, itekako puno lirskog, poetskog i emocionalnog, što i priliči ovom pažnje vrijednom kratkom romanu o starosti i smrti.