Nagrade za poeziju

“Goranov vijenac” Mariju Sušku, “Goran za mlade pjesnike” Goranu Čolakhodžić

Hina

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Na središnjoj manifestaciji 52. Goranova proljeća u Domu kulture u Lokovdolu u subotu su uručene nagrade za poeziju – »Goranov vijenac« uručen je pjesniku Mariju Sušku, a »Goran za mlade pjesnike« književniku Goranu Čolakhodžić za pjesnički rukopis »Na kraju taj vrt«



LUKOVDOL  Na središnjoj manifestaciji 52. Goranova proljeća u Domu kulture u Lokovdolu u subotu su uručene nagrade za poeziju – »Goranov vijenac« uručen je pjesniku Mariju Sušku, a »Goran za mlade pjesnike« književniku Goranu Čolakhodžić za pjesnički rukopis »Na kraju taj vrt«.


Dobitnik ovogodišnjeg »Goranova vijenca«, pjesnik Mario Suško nakon primanja nagrade izjavio je kako dobiti tu nagradu znači »uči u društvo nezaboravnih pjesnika hrvatske književnosti«.


U obrazloženju Prosudbenoga povjerenstva navodi se kako Suškova poezija svjedoči o onome »poslije«, o životu, ali i o smrti koja nije dio prirodnog slijeda, u tom mehaničkom narušavanju ritma normalne ljudske svakodnevice.




»Bogatstvo moderne poezije ogleda se ponajprije u bogatstvu perspektiva, poetičkih izbora koji omogućuju propitivanje egzistencijalnih, ali i komunikacijskih međuprostora, a sve s jednim ciljem: reflektirati vlastito vrijeme sa svim njegovim prijeporima, nedoumicama, pitanjima i paletama mogućih odgovora«, ističe se u obrazloženju. Dodaje se kako je Suškova poezija svojim velikim dijelom, osobito onim nakon rata, ali pritom ne smijemo zanemariti Suškovo pisanje prije, vrijeme u kojemu je istraživao i eksperimentirao, baštineći najbolje iz modernističke tradicije književnosti u kojoj se formirao, ponajprije hrvatske.


Niz knjiga koje su uslijedile nakon Suškovog izlaska na međunarodnu književnu pozornicu knjigom-premosnicom Versus-Exsul (1998, hrvatsko izdanje 1999.) svjedoče o tom iskustvo i temeljito ga razvijaju, a vlastiti poetski projekt, sa svim fazama, Suško uobličuje u knjizi izabrane poezije pod naslovom Čitanje života i smrti (2003).


U tom je naslovu, smatra povjerenstvo, najkonciznije opisan Suškov poetički credo.


Ističu kako je čitanje života i smrti motivacijsko polazište njegove poezije, koje se dodatno razvija svakom njegovom novom knjigom, u kojoj se reminiscencijski propituju život od djetinjstva do suočavanja sa smrtnim ishodima, zapravo s univerzalnom dimenzijom smrti.


»Goranov vijenac« priznanje je za ukupan prinos suvemenoj hrvatskoj poeziji, a dodjeljivanjem Mariju Sušku to se priznanje vjerojatno najviše približilo poetskim polazištima iz kojih je ono i pokrenuto.


Prosudbeno povjerenstvo činili su Irena Matijašević, Miroslav Kirin, Tomica Bajsić, Delimir Rešicki i Branko Čegec, a nagrada se sastoji od Vijenca, kiparskog rada Vojina Bakića te novčanog iznosa.


 Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Davor Ivankovac, Dorta Jagić i Marko Pogačar jednoglasno je odlučilo da između sedamdeset i jednog ovogodišnjeg pristiglog rada, nagradu »Goran za mlade pjesnike« dobije Goran Čolakhodžić za pjesnički rukopis »Na kraju taj vrt«.


Nagrada je objavljivanje prve knjige pjesama.


Prosudbeno povjerentsvo pohvalilo je i rukopise Darka Šeparovića, Marije Dejanović i Bruna Vučkovića.


Čolakhodžićeva zbirka pjesama »Na kraju taj vrt«, smatra povjerenstvo, primjer je uspjele konstrukcije subjekta kao protagonista lirske radnje i samih poprišta zbivanja, koja su dosljedno provedena kroz brižljivo oblikovani koncept, te imenovana kao vrt, voćnjak, šuma i grad.


Mario Suško rođen je 1941. u Sarajevu. Objavio je više knjiga poezije te više knjiga prijevoda s engleskog jezika. Poezija mu je, među inima, tiskana u antologijama i časopisima u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Indiji, Irskoj, Mađarskoj, Austriji i Italiji. Suško je 2012. proglašen Longislandskim pjesnikom godine, a od 2013.-2015. imenovan pjesnikom laureatom Nassauske županije. Godine 2012. postao je dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.


Goran Čolakhodžić rođen je 1990. u Zagrebu, a živi u Samoboru. Prevodi s rumunjskog i na rumunjski. Poeziju i u znatno manjoj mjeri prozu piše uglavnom kontinuirano od početka srednje škole. Osim što bi mu nekoliko pjesama trebalo biti uključeno u prvi ovogodišnji broj časopisa Poezija, dosad nije objavljivao.


Proglašeni su i najbolji literarni rukopisi učenika osnovnih i srednjih škola, najbolji radovi su učenika: Vlatka Bezeredi, Davida Gaše, Gorana Matića, Bruna Vučkovića, Lane Sučec, Dominika Čikora.