"Con ventiquattromila baci"

Francesca Rolandi: Utjecaj talijanske na jugoslavensku popularnu kulturu

Kim Cuculić

Bila je to jedna Italija iz mašte, koja je odražavala očekivanja Jugoslavena u pogledu vlastite budućnosti



Knjiga »Con ventiquattromila baci – L’influenza della cultura di massa italiana in Jugoslavia (1955-1965)« autorice Francesce Rolandi predstavljena je u »Dnevnom boravku« u Rijeci. Na knjigu su se osvrnuli Carla Konta s Odsjeka za talijanistiku te Andrea Roknić Bežanić i Vanni D’Alessio s Odsjeka za povijest riječkog Filozofskog fakulteta. U ovoj knjizi Francesca Rolandi piše o utjecaju talijanske popularne kulture na jugoslavensku popularnu kulturu u razdoblju od 1955. do 1965. godine.


Privremeno rješenje graničnog pitanja, koje je bilo omogućeno Londonskim memorandumom iz 1954. godine, bilo je preduvjet za procvat kulturnih veza između Italije i Jugoslavije, dviju zemalja s različitim političkim sustavima i do tada podijeljenima uslijed oštrog teritorijalnog sukoba. U tome je, kako ističe autorica, naročito važnu ulogu odigrao utjecaj talijanske popularne kulture koji je poslužio kao filter za prijenos kulturnih pojava koje su dolazile sa Zapada. Tako su one bivale udomaćene u kontekstu u kojem su djelovale manje kontroverzno, te su bile prihvatljivije u očima jugoslavenske vlasti.


Sve brojniji kontakti, omogućeni otvaranjem jedne od »najvrelijih« granica u poslijeratnom razdoblju, bili su odlučujući za formiranje jugoslavenske masovne kulture, naročito u razdoblju kao što je desetljeće velikog otvaranja za socijalističku Jugoslaviju, između 1955. i 1965. godine.




Tako su Sanremo, pjesme Adriana Celentana i Rite Pavone, koprodukcije, emisije s talijanske državne televizije RAI, koje je emitirala Jugoslavenska radiotelevizija i popularni običaj kupovine u Trstu, pridonijeli da se jugoslavenska publika upozna s Italijom do te mjere da čak izgradi osjećaj kulturne bliskosti, koji nije bio lišen problematičnosti.


Bila je to jedna Italija iz mašte, koja je imala malo toga zajedničkog s onom stvarnom, ali koja je odražavala očekivanja Jugoslavena u pogledu vlastite budućnosti koju su privemeno smještali izvan okvira svojih granica.


Francesca Rolandi je doktorirala na slavistici na Sveučilištu u Torinu. Dobila je različite stipendije u Ljubljani, Grazu i Napulju. Trenutno je istraživačica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci u okviru programa Newfelpro. Dobitnica je nagrade »Vinka Kitarović« Sveučilišta u Bologni.