Nova knjiga Irvina Lukežića

“Ferruccio Busoni – Faust iz Toskane”: portret umjetnika kroz koji se zrcali epoha

Kim Cuculić

Urednica izdanja Eugenija Ehgartner opisala je Lukežićevu knjigu kao svjedočanstvo i istančani mozaik jednoga vremena koje je prošlo



RIJEKA Nova knjiga Irvina Lukežića pod naslovom »Ferruccio Busoni – Faust iz Toskane« predstavljena je u Muzeju grada Rijeke. Knjiga je objavljena u izdanju zagrebačkog Leykam internationala, a govori o talijansko-njemačkom pijanistu, skladatelju i glazbenom pedagogu Ferrucciu Busoniju, koji je rođen 1866. u Empoliju, a umro je 1924. u Berlinu. Na njegov život i djelo osvrnula se muzikologinja Lovorka Ruck, koja je kazala da je Busoni široj javnosti uglavnom nepoznat, dok ga profesionalni glazbenici poznaju kao pijanista i redaktora Bachovih skladbi. Smatra se da je Busoni kao pijanist nasljednik Franza Liszta.


– Ferruccio Busoni prezirao je da ga nazivaju pijanističkim virtuozom. Koncertiranje je za njega bilo stvaralački čin. Imao je velike improvizatorske sposobnosti, izvrsnu memoriju i bio je u potpunosti posvećen glazbi. Busonijev život bio je ispunjen pijanističkim turnejama po čitavoj Europi i sjevernoameričkim gradovima. Kao glazbeni pedagog djelovao je u Helsinkiju, Moskvi, Bologni, Beču, Berlinu… Vrlo značajan je i kao skladatelj, a bavio se i glazbenom estetikom. Zagovarao je i nove izražajne mogućnosti u skladanju, anticipirajući neoklasicistički smjer u glazbi 20. stoljeća – istaknula je Ruck.


S književnog aspekta o Busoniju je govorio sveučilišni profesor Milorad Stojević, rekavši da je riječ i o preteči glazbenog ekspresionizma. Svoje poglede Busoni je iznosio u opsežnoj korespondenciji u kojoj iznosi svoje dojmove s putovanja, kao i zapažanja o književnosti i glazbi. Njegova pisma upućena supruzi Gerdi imaju znatnu književnu vrijednost – naglasio je Stojević, a Lukežićev stil opisao kao znanstveni, ali koji u sebi sadrži i element beletrizacije života i djela Ferruccia Busonija. Autor Irvin Lukežić kazao je da se kroz portret jednog umjetnika zrcali cijela jedna epoha i klasična građanska kultura Europe koja danas postoji samo u tragovima. Važno je istaknuti i da je Busoni čak dva puta nastupio u Rijeci – 1903. i 1909. godine, o čemu su izvještavali Novi list i La Bilancia. 




Urednica izdanja Eugenija Ehgartner opisala je Lukežićevu knjigu kao svjedočanstvo i istančani mozaik jednoga vremena koje je prošlo. Tijekom večeri Busonijeve skladbe izveo je riječki klavirski duo Nina Kovačić i Roberto Haller.