Premijerno

“Dva prevrata, Trst 1918. i Rijeka 1919.”: Ludnica kao metafora ludila povijesti

Kim Cuculić

Priča se odvija na jedinom mjestu koje je u turbulentnom vremenu 1918. i 1919. godine na prostoru Rijeke i Trsta pružilo mogućnost da svi budu zajedno, bez političkih ili društvenih razlika: to je psihijatrijska bolnica u Trstu. Predstava se sastoji od glazbenih dijelova koji se izvode uživo, na različitim jezicima, a pjesme su iz klasičnog repertoara



RIJEKA Predstava »I due ribaltoni, Trieste 1918. e Fiume 1919./Dva prevrata, Trst 1918. i Rijeka 1919.« premijerno je izvedena u HKD-u na Sušaku. Riječ je o koprodukciji Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca i Associazione Internazionale dell’Operetta iz Trsta. Režiju ove operete potpisuje Maurizio Soldà (Trst, 1951.), koji je karijeru počeo 1980-ih. Sudjelovao je u mnogim kazališnim predstavama, kao glumac, redatelj ili pisac. Dosta njegovih radova vezano je uz kazalište za djecu, a glumio je i u različitim filmskim projektima.


Nit koja u predstavi povezuje Trst i Rijeku 1918. i 1919. godine kraj je austrougarske vlasti te ujedinjenje s Italijom. Povijesnu sliku toga razdoblja epohalnih promjena opisuju glumci-pjevači. Nakon Prvog svjetskog rata različiti su povijesni dogođaji koji povezuju Trst i Rijeku: glad, bolest i epidemije, ugnjetavanja, osjećaj pripadnosti prema urušenome carstvu… Priča se odvija na jedinom mjestu koje je u tom turbulentnom vremenu pružilo mogućnost da svi budu zajedno, bez političkih ili društvenih razlika: to je psihijatrijska bolnica u Trstu, koja postaje metaforom ludila povijesti u kojoj stradavaju narodi i pojedinci.


Predstava se sastoji od glazbenih dijelova koji se izvode uživo, na različitim jezicima, a pjesme su iz klasičnog repertoara – u rasponu od poznatih opereta do domoljubnih pjesama te narodnih pjesama na talijanskom jeziku i na dijalektu. Glazba pritom postaje most između dviju različitih stvarnosti, dok je talijanski jezik prošaran bojama julijanskog i fijumanskog dijalekta. Predstava tako kroz glazbu i tradiciju, različitosti i sličnosti, istodobno ima nostalgični i duhoviti prizvuk.




Te različitosti utjelovila je Elvia Nacinovich kao Istranka, dok je Ilaria Zanetti u ulozi tršćanske operne pjevačice Caterine Frank svojim lijepim glasom nekoliko puta izazvala pljesak publike. Gualtiero Giorgini tumači Vatina asistenta Zanettija, koji se predstavlja kao D’Annunzijev ardit koji je sudjelovao u epizodi s riječkim dvoglavim orlom. Maurizio Soldà igra Rodolfa Mihelića, a Aleksander Ipavec nastupio je kao slovenski glazbenik Dušan. Kostime iz fundusa riječkog kazališta odabrala je Manuela Paladin Šabanović.