Foto: Davor Kovačević
Istražujući povijest »Stanzie grande«, vile nadomak Savudrijskog zaljeva, Zlatar Frey miješa anđeosko i demonsko, fantastično i realno, natopljeno povijesnom i arhivskom građom
ZAGREB Riječ je o romanu koji iznimno vješto i efektno spaja sve autorove ljubavi. Njegovo zanimanje za ljubavnu priču, interes za onostrano i konačno njegova fascinaciju Istrom kojoj je ovaj roman i posveta – kazao je glavni urednik naklade Fraktura Seid Serdarević u Velvet Caféu na promociji »Stanzie Grande«, drugog romana istaknutog kazališnog redatelja i dramskog pisca Damira Zlatara Freya.
– Prije dvije godine pišući svoj prvi roman »Kristalni kardinal« otkrio sam dijete u sebi i »Stanzia grande« moja je bajka za tog dječaka – priznao je autor kojega je posebno zaintrigiralo prokletstvo koje se veže za ovu nekad velebnu vilu, o kojem svi govore, a nitko ništa konkretno ne zna. Istražujući povijest »Stanzie grande«, vile nadomak Savudrijskog zaljeva, od njenih grandioznih dana do danas kad je taj spomenik kulture potpun zapušten, Zlatar Frey miješa anđeosko i demonsko, fantastično i realno, natopljeno povijesnom i arhivskom građom.
Opisujući bogatstvo Trsta, njegove palače, operne kuće, noći u kojima su se na kocki gubila i osvajala imanja, brodovi, bogatstva i žene, Damir Zlatar Frey pred čitateljem oživljava moćno doba jedrenjaka, vrijeme kada je Trst bio najveća i najvažnija mediteranska luka i kada su se u Istri gradile stancije.
– Čitajući roman nisam mogla ne primijetiti da se u njemu cijelo vrijeme ogleda veliki redatelj. On se prvo podrobno informira o vremenu, okolišu, interijerima i svemu što se tiče onoga što će režirati, odnosno pisati – istaknula je književnica Ivana Šojat te dodala da je Frey u romanu obavio sve poslove jednog autorskog dramskog tima: »On je i savršeni scenograf i savršeni kostimograf, a napisao je djelo od kojeg bi mogao nastati divan film«.
Damir Zlatar Frey (1954.) dramski je i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf i scenograf, podjednako prisutan i u Hrvatskoj i u Sloveniji, u kojoj se umjetnički formirao i ostavio dubok trag. Njegova umjetnička uprizorenja tekstova autora kao što su Slavko Grum, Ivan Cankar, Oscar Wilde, Slavenka Drakulić, Ugo Betti i drugi, odlikuju se osebujnim karakterom koji mu je priskrbio niz značajnih priznanja.
Dramaturginja Maja Gregl u knjizi zamjećuje jak utjecaj nadrealnog, osjećaju se u Freyovu rukopisu utjecaji hrvatske moderne. Iščitava ona tako Ogrizovića, Begovića, Galovića, a pojedini je pasaži podsjećaju i na Bertoluccijeve filmove.
– Roman se čita kao zanimljiva povijesna knjiga, ali što je još važnije, kao ljubavna priča. Brišući vremensko-prostorne granice između suvremenosti, 19. stoljeća i druge polovice 20. stoljeća, koji se u knjizi preklapaju, oslikava se jedna ljubavno-vremenska freska – zaključio je urednik romana.
