Kritički pogled

Danijel Huskić, “Hotel Praha”: Roman raznolikog jezika i početničkih pogrešaka

Marinko Krmpotić

Danijelu Huskiću je »Hotel Praha« književni prvijenac

Danijelu Huskiću je »Hotel Praha« književni prvijenac

Huskiću je »Hotel Praha« književni prvijenac, što se itekako osjeti u povremenim nezgrapnostima te stilskim i kompozicijskim nesavršenostima



Nedvojbeno je da će određenom broju čitatelja nakon upoznavanja s romanom »Hotel Praha« jasniji i razumljiviji biti bijes, srdžba i ogorčenost mnogih hrvatskih branitelja onim u što se danas pretvorila država u ime čije su budućnosti početkom devedesetih krenuli u rat, ne bojeći se brojnijeg i daleko bolje naoružanog neprijatelja.


Razumijevanju njihovih emocija, pa i stavova, pripomaže ne samo zanimljiva priča ovog romana, već i nekoliko zanimljivih rasprava koje autor, inače i sam hrvatski branitelj, plasira putem svojih likova, nastojeći dati svoje i viđenje hrvatske stvarnosti za nezanemariv broj hrvatskih branitelja. Naravno, s tim se stavovima čitatelj ne mora slagati, ali dobro je da su tu, da su izrečeni i da se o njima može raspravljati.


No okosnicu romana ipak čini sasvim dobra, pomalo filmska priča, u kojoj pratimo život nekoliko slavonskih mladića i djevojaka koji žive u seocu nedaleko Vukovara. Robi (Hrvat) i Mile (Srbin) najbolji su prijatelji od djetinjstva, pri čemu taj gotovo bratski odnos učvršćuje i veza Milana s Robijevom sestrom Anicom, a kulminacija njihove ljubavi i prijateljstva zbiva se na Kvarneru, točnije u Kraljevici, gdje u Hotelu Praha ljetuju od sredine osamdesetih doživljavajući nezaboravna ljubavna, seksualna i sva ostala za mladost tipična prva iskustva.


Smisao života




Rat sve to prekida na najbrutalniji mogući način, pri čemu Milan u pokušaju spašavanja Robija postaje, ne svojom voljom, ubojica. To ga pak psihički toliko dotuče da postane jedan od najozloglašenijih pripadnika »Belih orlova«, ostavljajući za sobom krvav trag sve do samog kraja romana i dramatično tragičnog završetka.



Danijel Huskić rođen je 4. rujna 1971. u Rijeci, a odrastao je u Kukuljanovu. Godine 1990. završio je Pomorsku školu u Bakru. Sudionik je vojno-redarstvene operacije »Oluja« i to kao pripadnik 128. brigade HV znane pod nazivom »Sveti Vid Rijeka«. Više od 20 godina »tukao« je more na brodovima stranih pomorskih kompanija i obišao cijeli svijet. Danas živi u Kraljevici sa suprugom i dvoje djece.



Njegov, i ratni put njegova nekadašnjeg najvećeg prijatelja Robija dodiruju se i isprepliću, pri čemu Robi uspijeva preživjeti, ali su proživljene traume prevelike da bi normalno živio pa desetak godina po završetku rata odlučuje sve okončati samoubojstvom na otočiću Sveti Marko, tamo gdje je proveo nekoliko nezaboravnih mladenačkih ljeta.


Na svu sreću njegov će pokušaj spriječiti Franko, mladić iz Kraljevice koji je za tih kraljevičkih ljeta bio Robijev najbolji prijatelj i jako dobro razumije košmar u kojem se Robi nalazi, ponajprije stoga što je umjesto u ratu završio na brojnim putovaniima na kojima je diljem svijeta (Ande, Indija…) tražio i našao odgovore o smislu života i postojanja čovjeka. Ti su odgovori ljubav i praštanje, a uz Frankovu pomoć Robi ih nakon mukotrpne samačke katarze na Sv. Marku uspijeva dokučiti, odustati od samoubojstva i nastaviti živjeti u ime ljubavi prema svojoj supruzi i djeci.


Vjerni opisi rata


Posebna vrijednost Huskićeva romana je jezik, ponajprije stoga što autor kroz dijaloge vjerno izražava brojne raznolikosti slavonske štokavice i primorskog ča. Dobar je i u prikazu djetinjstva svojih junaka, kao i njihove mladosti, a vrlo su vjerni i opisi ratnih zbivanja.


Ipak Huskiću je »Hotel Praha« književni prvijenac, što se itekako osjeti u povremenim nezgrapnostima te stilskim i kompozicijskim nesavršenostima, pri čemu je najveći minus vezan uz one stranice gdje se kroz izlaganja nekog od likova (posebno se izdvaja Brane) pokušava čitatelju prenijeti jedan pogled na svijet, pri čemu nije problem taj pogled, već činjenica da takav oblik raspravljanja nije literaran. No budući da je riječ o književnom debiju, te se početničke greške mogu oprostiti, tim više što u ostalim dijelovima svog romana prvijenca Huskić pokazuje da ima dovoljno literarne strasti i žara koja bi u budućnosti mogla donijeti napredak i iskorak.