Međunarodni festival

Charlie prepun dojmova iz Kine: Jurkovićev “Svileni put” na Daleki istok

Sandy Uran



RIJEKA Riječki jazz glazbenik, gitarist Darko Jurković Charlie nedavno se vratio s boravka u Kini, gdje je kao umjetnik predstavljao Hrvatsku. Sudjelovao je na Silk Road International Arts festivalu (Međunarodni umjetnički festival Svileni put), što ga je organiziralo Ministarstvo kulture Republike Kine. Na festivalu su nastupili umjetnici iz Slovačke, SAD-a, Kirgistana, Kazahstana i Kine, a kako je došlo do toga da Jurković putuje na Daleki istok, ispričao nam je po povratku.


– Poziv da sudjelujem na tom festivalu došao je nakon što me kineska delegacija, koja je proljetos boravila u Rijeci, imala priliku poslušati na koncertu upriličenom u Prirodoslovnom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Kontaktirala me gospođa Traci Lee, direktorica tog festivala. Poziv mi je stigao vrlo brzo, nakon mjesec i pol dana otprilike, a na put sam krenuo 30. kolovoza i u Kini boravio ukupno dvadeset i tri dana – kaže Charlie, dodajući da je tamo otišao samo s odjećom, a da su mu gitare za nastupe kupili oni.


Mega nastup


S obzirom na to da je riječ o festivalu izvođačkih umjetnosti, nastupilo je nekoliko folklornih skupina iz Kine zajedno sa sviračima te foklorne grupe iz Kirgistana, Kazastana, kao i američki violinist Kyle Dillingham iz Oklahome te pantomičar iz Slovačke. Sjedište im je bilo u Sianu, glavnom grad pokrajine Sansi. Iz tog grada autobusom se putovalo u manja mjesta, a Jurković ističe da su imali oko dvadesetak nastupa. Stiglo se, dakako, razgledati i muzeje, od kojih mu se posebno svidio Muzej terakote.




– U njemu se nalazi iznimno velik broj figura vojnika i konja od terakote u izvornoj veličini. To je doista impresivno – kaže Jurković, podsjećajući se ipak najvažnijeg: nastupa.


– Ono što mi se dopalo glede naših nastupa bilo je to što smo imali priliku nastupati po njihovim sveučilištima. Tu smo imali najbolji odjek kod publike. Mega nastup na nogometnom stadionu održali smo za studente studija arhitekture. Auditorij se sastojao od oko 5.000 ljudi. Bio je gušt svirati za njih. No imali smo nastupe i po manjim dvoranama i kazalištima, što je također lijepo – kaže Jurković.Kineska kuhinja Kina je posljednijh desetljeća doživjela veliki napredak, no Jurković ističe da se još uvijek osjeća razlika između sela i grada.– Kad dođete u selo, to je kao da ste došli u prošlo stoljeće, dok je situacija u gradovima drugačija. Kinezi su vrlo ljubazni, a jedini problem je što ne pričaju engleski te je teško sporazumijevati se. Jedino mladi govore engleski. Otvaraju se prema svijetu. To smo imali priliku zamijetiti tijekom boravka na sveučilištima – kaže Jurković.

Nezaobilazna tema bila je i kineska kuhinja te nam je tako Jurković kazao da mu je bilo čudno za doručak jesti povrće, ali da mu se u principu kineska kuhinja sviđa osim što stavljaju možda za njegov ukus malo previše čilija u sva jela. Pije se uglavnom čaj dok je teško naći kafić koji u svojoj ponudi ima kavu.


– Isto tako imao sam priliku kušati pizzu rađenu na kineski način, a čiji je glavni sastojak voće. Uživao sam u njihovoj kuhinji jer mi je sve bilo novo. Vina su im dobra, ali skupa. Zapravo, kava i vino predstavljaju luksuz. Oko osam, devet sati navečer najviše je ljudi na ulicama. Prava špica. Jedino što me zasmetalo je veliki stupanj smoga. Bilo je jako toplo i vlažno – zbraja dojmove Jurković.


Na kraju priče o ovom »Svilenom putu« rekao nam je da je zadovoljan ovom turnejom jer je imao prigodu posjetiti i razgledati dio te velike zemlje, poslušati njihovu etno glazbu, koja mu je zvučala dosta egzotično, te uspostaviti neke kontakte za koje se nada da će uroditi novim umjetničkim suradnjama.