On je najpoznatiji po Don Quijoteu, ali je živopisna biografija slavnog španjolskog romanopisca Miguela de Cervantesa jednako intrigantna kao i pustolovine samoproglašenog viteza, junaka njegova slavnog romana.
Cervantes, za mnoge najznačajniji pisac na španjolskom jeziku, umro je 22. travnja 1616., dan prije smrti najvećeg engleskog pisca Williama Shakespearea. Ali dok je engleski bard živio relativno mirnim spisateljskim životom, Cervantes se borio u pomorskim bitkama, proveo godine u zatočeništvu gusara i radio za državu kao poreznik.
«Takav intenzivan život je upravo ono što daje snagu njegovoj literaturi«, rekao je fotograf Jose Manuel Navia koji je za potrebe izložbe otvorene povodom 400. godišnjice smrti pisca obišao sva mjesta na koja je Cervantes kročio.
Mnoga neodgovorena pitanja i danas okružuju život toga vojnika koji je postao zatvorenik pa poreznik, čiji su rukopisi uglavnom bili u zapećku dok preko noći nije stekao slavu Don Quijoteom u svojim kasnim pedesetim godinama.
Koristeći se službenim arhivima, zapisanim mutnim sjećanjima njegovih suvremenika i autobiografskim prolozima njegovih djela, znanstvenici desetljećima pokušavaju dešifrirati mit o čovjeku kojeg nazivaju ocem modernog romana.
Miguel de Cervantes rođen je 1547. u siromašnoj obitelji u gradiću Alcali de Henaresu u blizini Madrida. Obitelj se preselila u glavni grad kad je budućem književnom superstaru bilo blizu dvadeset. Tada je napisao svoju prvu sačuvanu poeziju.
Ali samo koju godinu kasnije, 1569., Cervantes odlazi u Rim. Razlozi su nejasni, ali je moguće da su imali veze s sudjelovanjem u dvoboju zbog kojeg je morao napustiti Madrid.
U Italiji se prijavio u vojsku i borio se 1571. u pomorskoj Bitki kod Lepanta, čuvenoj pobjedi brodovlja kršćanske Svete lige nad mornaricom Osmanskog Carstva,
Iako je drhtao od groznice, kako piše njegov biograf Jean Canavaggio, Cervantes je odbio ostati u potpalublju s ostalim oboljelima od malarije i morske bolesti i aktivno je sudjelovao u borbi. Ranjen je u prsa i lijevu ruku koju do kraja života više nije mogao koristiti. »Izgubio sam snagu ljevice za slavu desnice«, rekao je nakon uspjeha Don Quijotea.
Pošto se oporavio od ranjavanja, ratovao je još četiri godine. Odlučio se vratiti u Španjolsku 1575., ali su na putu njegov brod napali gusari i Cervantes je odveden u zatočeništvo u Alžir, tada pod osmanskom vlašću.
Iako je nekoliko puta pokušao pobjeći u Alžiru je ostao pet godina. Naposlijetku su njegova obitelj i jedan vjerski red prikupili novac za otkupninu. Cervantes vraća u domovinu, ali ne uspijeva dobiti posao u državnoj službi koji je očekivao u zamjenu za vojne zasluge.
Godine 1584. se oženio, dobio kćer i s obitelji se skrasio u selu u Kastilji-la-Manchi, gdje će kasnije smjestiti i Don Quijotea. Tada piše prvi roman, La Galatea, koji prolazi nezapaženo.
Konačno je 1587. dobio posao poreznika koji će ga iduće desetljeće voditi uzduž i poprijeko južne Španjolske. Tijekom tog razdoblja završio je u jedno vrijeme u zatvoru, vjerojatno zbog nekih dugova, i dio analitičara smatra da je u ćeliji počeo smišljati putovanja i pustolovine plemića iz La Manche i njegova štitonoše.
Kad je Don Quijote prvi put objavljen 1605. postao je senzacija preko noći. Cervantes se tek tada u potpunosti posvećuje pisanju, a drugi dio Don Quijotea objavljuje godinu prije smrti, ne sluteći kakvo književno nasljeđe ostavlja iza sebe.
Don Quijote će postati jedno od najprevođenijih djela u svijetu. Po nekim podacima, jedino je Biblija prevednija na više jezika.
Priča o čovjeku koji se nazvao vitezom i krenuo u borbu protiv svjetskih nepravdi univerzalno je hvaljena. Cervantesov portret junaka kao svakog drugog ljudskog bića, ranjivog i nesavršenog, bio je revolucionaran i nadahnuo je mnoge autore, od Jane Austen i Dostojevskog, od Gustava Flauberta do Marka Twaina.
Više od 300 događanja, izložbi, uprizorenja, čitanja, konferencija, ove se godine organizira u Španjolskoj u povodu 400. godišnjice njegove smrti.
U subotu će španjolska kraljevska obitelj i premijer Mariano Rajoy u Alcali de Hernaresu nazočiti dodjeli Cervantsove književne nagrade.
Gradonačelnik njegova rodnog mjesta Javier Rodriguez Palacios smatra da je slavni pripovijedač i danas aktualan. »Opišite piščev život modernom šesnaestogodišnjaku i on će shvatiti da se to što se njemu događa danas – nezaposlenost, odlazak mladih iz zemlje, povremeni sukobi Španjolaca s onima koji to nisu – događalo i Cervantesu«.
