PJESNIČKO-GLAZBENA VEČER »SUBART CAFE«

Borbene priče pod olovnim nebom

Mladen Radić

Pjesničko-glazbenu večer pod vodstvom Milana Rakovca povezale su borbene priče i pjesme s temom rata



VELIKI BRIJUN » Pjesnici i glazbenici sjatili su se preksinoć na terasu hotela »Franina« na Velikom Brijunu, kamo su pobjegli od kiše, a kako bi pod vodstvom Milana Rakovca realizirali program »Subart Café«, dopunjen programom »Šansonistra«, sve u sklopu festivala što ga organizira Kazalište Ulysses. Pjesničko-glazbenu večer, svojevrsni nastavak prošlogodišnjeg »Sublit Caféa«, povezale su borbene priče s temom rata, odnosno raznih sukoba koji su se vodili na ovim prostorima, čemu je dodatni povod bila i stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata. 


  Revolucionarni zbor


U prvom dijelu troje pjesnika – Bojan Krivokapić iz Novog Sada, Marko Tomaš iz Mostara i Ahmed Burić iz Sarajeva – otvorili su svoju dušu kroz angažirane stihove. Najsrčaniji od njih, što se tiče interpretacije kao i stupnja jačine stihova, učinio nam se Tomaš koji je kroz stihove uputio pismo prijatelju u Rusiji opisavši mu stanje u Bosni i Hercegovini, povjerivši mu se između ostalog u podužem izljevu nakupljene ljutnje kako ni u što ne vjeruje – niti u ljubav, a povraća mu se od zastava, komunista, anarhista i nacionalista. 


   Angažirani naboj pojačao je nastup pulskog Ženskog revolucionarnog zbora »Praksa« koji na repertoaru ima borbene pjesme koje govore o radnicama i radnicima te antifašizmu. O slobodi i gradu kojeg su mu ukrali pjevao je Drago Mislej Mef praćen kolegama, dok je Livio Morosin krenuo s »Mojen didu«, pojačan Anicom Franjul i pjesnikom Burićem na usnoj harmonici. Tom neformalnom triju pridružio se Rakovac, pa su izveli zabavni blues o partizanu koji je naoružan puškom išao čekati njemačkog generala Rommela kada je trebao doći u Istru za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tršćanski kantautor Alfredo Lacosegliaz oživio je pak stihove njegovog pokojnog sugrađanina Carla Cergolyja. 


  Majstorica improvizacije




Tamara Obrovac nastupila je praćena gitaristom Elvisom Penavom izvevši jednu pjesmu na stihove Loredane Bogliun te svoje legendarno »Črno zlo«. Koncept mračnih priča ispričanih preksinoć pod olovnim nebom (koje se ipak polako razvedrilo) razbila je ili bolje reći sjajno dopunila, sebi svojstvenom improvizacijom, pošalicama i dosjetkama, odmah zaključivši da ne zna tko je tu pjesnik, a tko muzičar. 


   Na kraju je došao on – šef Ulyssesa, glumac, šansonjer i pjesnik Rade Šerbedžija, praćen velikim gitaristom Vlatkom Stefanovskim s kojim će večeras održati nastup na Malom Brijunu. Šerbedžija se sa Stefanovskim vratio u 1982. kada je pobijedio na festivalu šansone pjesmom »Moj je otac partizan bio«, nastavivši niz borbenih pjesama koje su preksinoć izvedene na natkrivenoj terasi. 


   Za kraj ostali su »Beli konj« i još jedan partizanski evergreen – »O bella ciao« – pa su se svi oni koji su to mogli, smjestili uz Stefanovskog i Šerbedžiju kako bi još jednom zapjevali, zasvirali i potom zajedno s publikom krenuli čekati prijevoz u Fažanu. Oni koji su ostali, nastavili su se zabavljati.