Ljepše lice 20. stoljeća

Beat poezija: Predstavljen novi prijevod pjesama Lawrencea Ferlighettija

Boris Pavelić

Foto D. Lovrović

Foto D. Lovrović



ZAGREB Novi prijevod Lawrencea Ferlinghettija, američkog i svjetskog poetskog klasika, osnivača kultne izdavačke kuće »City lights books« i legende beatničkog pokreta, u glavnom gradu Hrvatske okupio je tek pokojeg zaljubljenika i poznavatelja, uz izlaganja urednika Krune Lokotara, prevoditelja Voje Šindolića i predstavljača Rade Dragojevića.


Hrvatsko društvo pisaca nedavno je objavilo Ferlinghettijeve izabrane pjesme »Krajolici živih i mrtvih« u prijevodu i izboru dubrovačkog pjesnika i prevoditelja Voje Šindolića. Izdanje je uredio Kruno Lokotar, koji beatnike naziva »ljepšim licem 20. stoljeća«. Knjiga je prva u planiranome nizu »Beatbiblioteke«, ambiciozne izdavačke želje koja bi trebala, bude li novca, iznjedriti prijevode kultnih imena šire shvaćenog beat pokreta, od Ginsberga i Snydera do Dylana i Patty Smith.


Sve te pjesnike preveo je Šindolić, kojega Lokotar predstavlja kao »sudionika i najboljeg poznavatelja beata u regiji«.




Šindolić je i Ferlinghettijev osobni prijatelj, pa je na promociji prenio osobne pozdrave 97-godišnjeg pjesnika. Šindolićevo dugogodišnje prijateljstvo s »Ferlom«, kako legendarnog umjetnika familijarno zovu diljem svijeta, omogućilo je da »Krajolici živih i mrtvih« budu obogaćeni dovitljivim bibliofilskim detaljem: dio naklade objavljen je s Ferlinghettijevim potpisom. Pjesnik se, na Lokotarovu ideju i Šindolićev prijedlog, u svom domu u San Franciscu potpisao na nekoliko stotina papirića i poslao ih u Zagreb, pa su ulijepljeni na prvu stranicu knjige.


No uvjeti za recepciju beat književnosti – slobodarske, buntovničke, aktivističke, antiautoritarne i antimilitarističke – u današnjoj su Hrvatskoj bijedni, i predstavljači to nisu ni najmanje krili. Nema novca, malo je publike, a i nade je sve manje. Zato je Rade Dragojević pročitao dijelove znamenitoga Ferlova »Populističkog manifesta«, autoironično pozivajući »na izlazak iz svojih radnih soba«. Nije ga mnogo ljudi čulo: među rijetkima, Tonko Maroević, Marko Pogačar i Tomislav Brlek, koji su došli iskazati poštovanje pjesniku »otvorenih očiju, otvorenog srca«, kako kaže naslov jednoga davnog izbora Ferlovih prijevoda na hrvatski.