RIJEKA – Nova knjiga sveučilišnog profesora Irvina Lukežića u fokus stavlja dvije komplementarne teme: arkadijski kompleks i dokolicu. U biti riječ je o dvama ekstenzivnim člancima koje je Lukežić sukcesivno napisao, a Boris Domagoj Biletić imao prilike konzultirati, pitajući se kako ih objaviti. Kako je rekao na predstavljanju knjige u Antikvarijatu Ex libris, članci su bili preveliki za objavljivanje u časopisu Nova Istra koji uređuje, a premali za knjigu. No udvojeni, supostavljeni jedan pored drugoga, uobličili su se u knjigu na 300-tinjak stranica »Arkadija i dokolica«, podnaslovljenu »Dvije tuskulanske rasprave«.

– Irvin Lukežić u ovoj knjizi nije samo istražio povijesnu protežnost ovih pojmova, pitanje arkadijskih tema u književnosti i dokolice u širem kulturnom i povijesnom kontekstu, već je ponudio i pregršt prijevoda s latinskog, talijanskog, staroengleskog i engleskog jezika – rekao je Biletić, predstavivši u nekoliko rečenica i izdavača, Istarski ogranak DHK-a, kao subjekt koji se ne bavi rubnim provincijskim temama, već je otvoren autorskim glasovima širokog spektra od književnosti za djecu i odrasle do filozofije, povijesti, razne publicistike…

Vrh zapadnjačke kulture

Na predstavljanju knjige govorio je i Dragutin Lučić Luce, rekavši da su pojmovi Arkadije i dokolice neraskidivo vezani te da je autor obavio i rudarski i urarski posao stavljajući ih u fokus.

– Tu se obrađuje razdoblje od 3. st. p. n. e. i Teokrita pa do Paula Lafarguea i njegove pohvale lijenosti. A ni Marxu ova tema nije bila strana. Uneseni su i brojni naši autori koji su imali sluha za bukolikost, eklogu, »panički« način života. U tih više od 2.000 godina autor, dakle, nabraja imena vrha zapadnjačke kulture. Vergilije, Horacije, Ciceron, Petrarca, Katul, pa talijanski pjesnici Tasso, Cavalcanti, pa Shakespeare, Marlowe, Schiller… Zaštitni znak toga pjesništva, te literature je Pan, demon šuma, entitet između životinje i čovjeka, koji može promijeniti spol i koji je pohotan. On simbolizira jedinstvo prirode, a kasnija stoljeća vidjet će u tome vrhunac idile. Posljednji refleks toga je Ernst Bloch i utopije u 20. stoljeću. Mi stojimo u vremenu koje pokazuje zavidnu razinu ravnodušnosti, u vremenu iščekivanja, i još uvijek tražimo putove za drukčiji, dostojanstveni život, a u tome nam Irvin i svi ovi autori mogu pomoći – rekao je Lučić, dodavši da je knjiga podjednako pogodna i za laike i za stručnjake.

Ljudski bijeg u san

Biletić se nadovezao, rekavši da je Irvin Lukežić karijeru započeo kao pisac beletristike i da se to vidi pa da će doista u ovoj knjizi uživati i znanstvenik i student, jer se knjiga čita s lakoćom i uz zadovoljstvo.

Autor je pojasnio motive za pisanje knjige, rekavši da su mu ove teme predstavljale veliki izazov te da se i sam začudio kako je malo o njima znao prije nego što se poduzeo istraživanja.

– A radi se o stvarima koje su vječne! Do tema sam došao tako da sam naišao na pjesmu Christophera Marlowa, kojeg percipiramo kao dramskog pisca, a ne kao pjesnika, no ima ta pjesma koja govori o pastiru koji se obuzet čudesnom ljubavlju obraća dragoj i kaže jednostavno: »Come to me and be my love« (Dođi k meni i budi moja ljubav). Dakle nije moglo jednostavnije! Koji je to kontekst? Zašto to govori Marlowe? Pa sam počeo istraživati i došao sam do toga da Arkadija predstavlja ljudski bijeg u san. Jer Arkadija je čežnja. Je li to raj? Ne znam, svakako nešto što nam pomaže da prevladamo svakodnevicu. Dokolica se tu komplementarno nadovezala. Primarno je asocijacija negativna, ali i dokolica je isto tako bijeg – rekao je Lukežić, zaključivši da je svoj doživljaj pokušao pretočiti u knjigu namijenjenu radoznalim ljudima.