Kriminalističkim romanom »Moja voljena žena«, koji je jedan od najugodnijih iznenađenja u svom žanru, Mozaik knjiga otvara 2020. godinu. Samantha Downing nova je zvijezda američkog kriminalističkog romana, koja je svojim prvijencem osvojila srca ljubitelja kriminalističkog žanra i postigla veliki uspjeh u cijelom svijetu. Zahvaljujući potpuno novom i neočekivanom načinu pisanja i brojnim pripovjednim rukavcima, ovaj je roman stekao milijune štovatelja.

Ovo vam je prvi roman. Kad ste i zašto odlučili napisati ovu priču?

– Ovo mi je prvi objavljeni roman, ali dosad sam napisala mnogo knjiga. Ideju za njega dobila sam iz dokumentarnog filma o bračnom paru koji je oteo jednu ženu i držao je zarobljenom.

Razmišljajući o tome što sve ljudi čine da im brak ostane uzbudljiv, rodila se priča o mužu i ženi koji postaju serijski ubojice.

Je li je bilo teško napisati?

– Da, pisanje knjige uvijek je teško! Nikad nije lako, barem ne meni.

Jeste li očekivali da će knjiga biti tako uspješna?

– Ne, to uopće nisam očekivala. Knjiga je prilično mračna i nisam mislila da će privući velik broj ljudi.

Iz perspektive zločinca

Koliko je teško napisati kriminalistički roman koji će se istaknuti u moru drugih kriminalističkih romana?

– Nisam pisala s ciljem da napišem knjigu koja će se isticati, nego sam željela napisati knjigu iz perspektive zločinca, ne detektiva ili nekog tko je nedužan. Pripovjedač u knjizi je muž, a on definitivno nije nedužan.

Što je osim dobre priče potrebno za dobar roman?

– Najvažnije je naučiti umijeće pisanja. Mislim da mnogi imaju sjajne ideje za priče, ali treba znati kako ih najbolje ili najzabavnije ispričati. Pišem već dvadeset godina, a ovo mi je prvi objavljeni roman. I još uvijek mislim da mnogo toga moram naučiti.

Ovaj roman bio bi sjajan predložak za film. Je li bilo upita i zanimanja?

– Nadam se da ću uskoro znati.

Novi roman

Trenutačno pišete novi roman. O čemu je riječ?

– Moja sljedeća knjiga naslovljena je »On je prvi počeo« i govori o braći koja moraju otići na putovanje automobilom da osiguraju nasljedstvo od djeda. Obiluje raznoraznim suparništvima, starim zamjerkama i zakopanim obiteljskim tajnama.

Što čitate u slobodno vrijeme?

– Krimići su mi najdraži žanr, pa čitam mnogo krimića. Čitam i stare i nove knjige jer volim proučiti različite načine pisanja.

Kako nastaju vaši likovi?

– Upoznajem ih dok pišem. Likove i radnju ne planiram unaprijed, otkrivam ih pišući knjigu.

Dva vrlo snažna i dominantna lika drže cijeli roman. To je malo neobično, jer uvijek nailazimo na jedan glavni lik.

– Da, u konačnici ova knjiga govori o braku, pa su oba lika veoma snažna. U braku su u isti mah i ravnopravni i neravnopravni na mnogo načina.

Iz muške vizure

Za razliku od većine kriminalističkih romana, priču ste ispričali iz muške perspektive. Zašto?

– Željela sam je ispričati iz njegove perspektive jer je drukčija i jer njegovu suprugu, Millicent, upoznajemo samo kroz ono što on o njoj kaže. I u životu je tako – ljude poznajemo kroz naše interakcije s njima, ali ne možemo im ući u glave. Nikad ne znamo što doista misle. Tako sam željela da i mi upoznamo Millicent, preko nekog tko je voli.

Autori svojim likovima često daju neke svoje osobine. Koji je lik u knjizi najsličniji vama i po čemu?

– Vjerojatno sin, Rory. Veoma je sarkastičan, a takva sam i ja! Oko pola svega što kažem sarkastično je.