Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. listopada 2019.
Riječki HNK

Vrhunska baletna fantazija: Gostovao balet 'Gospoda Glembajevi' zagrebačkog HNK-a

Foto M. Ercegović
Foto M. Ercegović
Autor:
Objavljeno: 1. srpanj 2019. u 9:47 2019-07-01T09:47:56+02:00

Krležini »Glembajevi« i balet? – mogao bi se netko u prvi mah zapitati, no upravo to vrhunski je pošlo za rukom Leu Mujiću, koji je »Glembajeve« studiozno iščitao i »preveo« u jezik baleta

RIJEKA - Na kraju ove kazališne sezone na pozornicu HNK-a Ivana pl. Zajca stigla je gostujuća predstava Baleta zagrebačkog HNK-a – hvaljena baletna verzija »Gospode Glembajevih« Miroslava Krleže u koreografiji i režiji riječkoj publici dobro poznatog Lea Mujića, koji je i autor libreta te glazbenog izbora. Krležini »Glembajevi« i balet? – mogao bi se netko u prvi mah zapitati, no upravo to vrhunski je pošlo za rukom Leu Mujiću, koji je »Gospodu Glembajeve« – prema drami i prozi Miroslava Krleže – studiozno iščitao i izvanredno »preveo« u jezik neoklasicističkog baleta, gradeći svojevrsnu glazbenu dramaturgiju izborom iz glazbe Ludwiga van Beethovena i Sergeja Rahmanjinova.

Izvrsnim spojem glazbe i baleta, Mujić je stvorio neku vrstu vlastite umjetničke fantazije na temu Glembajevih, nižući ekspresivne i oniričke prizore koji se odvijaju gotovo filmskom brzinom. Baletna priča o Glembajevima počinje ranije nego što je to u dramskom tekstu, pa predstavu otvara orguljaška dionica Rahmanjinova preludija koja evocira prvi glembajevski zločin počinjen u šumi.

Iz krležijanske »marijaterezijanske tmine« izlazi u crno odjevena glembajevska povorka »od tri stotine lica«, a nož se pojavljuje kao lajtmotiv Glembajevih kao »ubojica i varalica«. U epilogu predstave dramaturški krug zatvara se opet motivom stabla – Angelika svlači habit i ostaje u jednostavnoj vjenčanici. Skida s Leonea luđačku košulju, simbolički ga oslobađajući bremena glembajevske prošlosti. U finalnom prizoru na pozornici Leone i Beatrix stoje uz stablo, poput Adama i Eve, a pridružuje im se sin Leone...

Riječani u ekipi

Između tih dviju dramaturških točaka odvijaju se poznati motivi iz »Gospode Glembajevih«. Prije događaja koji kulminiraju na proslavi jubileja Banke Glembay Ltd., nižu se pojedinosti iz života likova koje su dovele do potpuna sloma jedne agramerske patricijske obitelji. Leone, koji nije nastavio obiteljski biznis nego se okrenuo umjetnosti, u Zagreb se vraća poslije jedanaest godina i ne može odoljeti da ironično ne komentira mračnu obiteljsku povijest koja je započela zločinom počinjenim 1790., a nastavlja se daljnjim kriminalnim poslovnim i životnim transakcijama.

Leo Mujić i članovi zagrebačkog Baleta kreirali su prepoznatljive karaktere, oblikujući ih baletnim jezikom, ali i glumačkim sredstvima. U ovom scenskom »čitanju« Krleže posebno su naglašene smrti Leoneove majke i sestre, odnosno motiv danielijevske krvi, a prvi dio predstave završava motivom klavira i »Mondscheinsonatom«, odnosno barunicom Castelli koja je u mladosti zavela i Leonea.

3670469

Drugi dio počinje topotom konja i slučajem Rupert-Canjeg koji je završio samoubojstvom Fanike Canjeg. Tu moramo spomenuti scenografiju Riječanina Stefana Katunara, koji je jednostavno a efektno naznačio mjesta zbivanja – početnu šumu, glembajevski salon sa »živim« portretima, prozor kroz koji je skočila Fanika Canjeg, klavir, detalj Eiffelova tornja u Parizu gdje su se prvi put susreli Ignjat i Charlotta...

Sjajan ansambl

Pozornicu, uz detalj bršljana, uokviruju ogromni multiplicirani okviri za slike koji u trenutku raspadanja obitelji počinju pucati... Za dojmljiv vizualni dojam zaslužna je još jedna Riječanka – Manuela Paladin Šabanović koja je kreirala kostime. Odlično je i oblikovanje svjetla Aleksandra Čavleka.

Veliki zagrebački baletni ansambl u podjeli najavljenoj na stranicama HNK-a Ivana pl. Zajca predvodili su Guilherme Gameiro Alves u ulozi Ignjata Glembaya, Natalia Kosovac u ulozi barunice Castelli, Takuya Sumitomo kao Leone Glembay i Rieka Suzuki kao Angelika. Guilherme Gameiro Alves bio je dojmljiv u trenutku Ignjatova smrtnoga hropca, a Natalia Kosovac emanirala je baruničinu »erotsku inteligenciju« i demonsku prirodu.

Takuya Sumitomo pružio nam je jednu drugačiju interpretaciju Leonea, kao i sjajna Rieka Suzuki u ulozi Angelike. Pubu Fabriczyja plesao je Andrea Schifano, u ulozi Titusa Andronicusa Fabriczyja bio je Dan Rus (nekad član riječkog Baleta), Dr. Altmanna plesao je George Stanciu, a Silberbrandt je bio Balint Rauscher. Vrhunsku izvedbu riječka publika ispratila je dugotrajnim pljeskom i stajaćim ovacijama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.