Kroz temu autizma predstava se bavi problemom odbacivanja i šikaniranja drugačijih – s konferencije za novinare / Snimio Silvano JEŽINA
U »Vincentu« ima puno likova, izmjenjuju se prostori i vremena, tekst nije pisan u klasičnoj dramskoj formi, nego u obliku narativa bliskog prozi, a priča je ispričana kroz različite kazališne žanrove
RIJEKA Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno će u petak, 30. siječnja, u HKD-u na Sušaku u 19,30 sati izvesti predstavu »Vincent« Olje Lozice. Ova mlada redateljica i dramaturginja autorica je teksta i ujedno režira predstavu, koja se kroz temu autizma bavi problemom odbacivanja i šikaniranja Drugog i drugačijeg.
– S temom autizma susrela sam se prije nekoliko godina, kad sam gledala video rad jedne autistične žene – kazala je Lozica. To me potaknulo na razmišljanje o poziciji takvih ljudi u svijetu. Napisala sam tekst i nisam mogla pretpostaviti da ću se naći u situaciji da ću ga i režirati.
U »Vincentu« ima puno likova, izmjenjuju se prostori i vremena. Ovaj tekst nije pisan u klasičnoj dramskoj formi, nego u obliku narativa bliskog prozi. Trebalo je napraviti adaptaciju vlastitoga teksta i pronaći »ključ« interpretacije. Priču smo ispričali kroz različite kazališne žanrove i stvorili jednu čudnovatu cjelinu – osvrnula se Olja Lozica.
Novi scenski rukopis
Naslovnu ulogu Vincenta tumači Zdenko Botić, glumački doajen riječkog kazališta i umirovljeni glumac, koji je na konferenciji za medije pročitao tekst u kojemu je iznio svoje dojmove o radu na predstavi i nekim okolnostima njena nastanka. Prema Botićevim riječima, Olja Lozica donijela je novi scenski rukopis i metodologiju rada, a rad na ovoj predstavi opisao je kao jedinstveno i neobično iskustvo.
Dramaturg i skladatelj je Matko Botić, sin Zdenka Botića, koji se našalio da je njegov otac dobio ulogu »preko veze«.
Nezahvalno je biti drukčiji
– Kao najveći problem nametnulo nam se pitanje glavnog lika u predstavi. On je na sceni od rođenja do smrti i mora u djeliću sekunde zauzeti obličje dojenčeta, mladića i umornog starca na kraju puta. U pripremi predstave razmišljali smo o plesaču ili naturščiku, a dvojbu je razriješila Olja Lozica koja je – govoreći o svome viđenju Vincenta – rekla da on mora izgledati kao najstarija osoba na sceni. I tako smo došli do Zdenka Botića – objasnio je Matko Botić.
Glumica Olivera Baljak kazala je da je svaki susret s novim tekstom uvijek izazov, a najviše ju je privukla tema predstave, odnosno to kako je teško i nezahvalno biti drugačiji. Tanja Smoje istaknula je da dijeli sličan kazališni senzibilitet s Oljom Lozicom, a Jelena Lopatić izrazila je vjeru da svatko ima svoje mjesto u društvu i da može biti svoj i drugačiji.
Nikoli Nediću, studentu studija »Gluma i mediji« u Rijeci, ovo je druga suradnja s ansamblom Hrvatske drame, a u »Vincentu« glume i Jasmin Mekić, Nika Mišković i Damir Orlić. Scenograf je Igor Vasiljev, kostimograf Mario Leko, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, asistentica redateljice Alisa Debelić, a savjetnik za zborsko pjevanje Igor Vlajnić.
