Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. listopada 2019.
Teatar Scena

UZ PREMIJERU "KOKOŠKE": Utopijsko kazalište u gradu koji tone

UZ PREMIJERU "KOKOŠKE": Utopijsko kazalište u gradu koji tone
UZ PREMIJERU "KOKOŠKE": Utopijsko kazalište u gradu koji tone
Autor:
Objavljeno: 6. lipanj 2019. u 12:25 2019-06-06T12:25:28+02:00

Poanta stiže na samom kraju predstave: glumci razvijaju transparent na kojemu piše »Volim grad koji tone« 

RIJEKA - Teatar Scena premijerno je u Istarskom klubu izveo predstavu »Kokoška« prema tekstu suvremenog ruskog pisca Nikolaja Koljade. U »Kokoški« četvero glumaca i jedan redatelj negdje u provinciji, međusobno isprepleteni u ljubavnoj zavrzlami, svoje živote pretvaraju u jeftine igrokaze, nalik vodviljima koje često igraju na sceni svog malog kazališta. Sve im se pomiješalo. Ne znaju da li su rečenice koje izgovaraju njihove ili samo ponavljaju tekst iz nekih bivših uloga.

To je ukratko sadržaj ovog komada, koji je redateljica Alisa Debelić adaptirala i transponirala u kontekst Rijeke. U adaptaciji se spominju riječke lokacije, a glumci imaju svoja prava imena čime je dodatno naglašena njihova identifikacija sa situacijom u kojoj su se zatekli. Radnja ove komedije o četvero kazalištaraca čije živote mijenja dolazak nove mlade glumice, izmještena je u grotesknu distopijsku budućnost Rijeke kako bi se apeliralo na goruće probleme iseljavanja i onečišćenja. Glumačku postavu čine glumci Teatra Scena Alen Lorencin, Katarina Fumić i Nikola Šubić, uz dvije gostujuće glumice Damirku Vuković i Draganu Stojanović. Groteskna i farsična zbivanja odvijaju se na starom, rasklimanom željeznom krevetu na kat koji postaje zanimljiv element suigre (izradu scenografije i montažu zvuka potpisuje Luka Bešlić). Ova utopijska kazališna družina igra komad u kojemu se ljubavni zapleti vrte oko mlade glumice, dok su muški likovi koji se bore za njenu naklonost prikazani feminizirano i kao potpuni slabići.

Alen Lorencin tako je odjeven u ženski kombine i ima špangicu u kosi, dok Nikola Šubić nosi pregaču sobarice. Stariju glumicu, taštu i pomalo luckastu, utjelovila je Damirka Vuković, a Dragana Stojanović tumači vječno pijanu prijateljicu koja tetura pozornicom. Svi oni našli su se u apsurdnoj situaciji i njihovi životi su u rasulu, kao i grad u kojemu žive. U podtekstu predstave iščitava se komentar redateljice i glumaca na njihovu vlastitu poziciju u kontekstu kazališne Rijeke, a gorka poanta stiže na samom kraju predstave: glumci razvijaju transparent na kojemu piše »Volim grad koji tone«, kao ironičan komentar na optimističnu riječku krilaticu »Volim grad koji teče«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.