Riječke ljetne noći

Tri predstave za 15. godišnjicu TRAFIK-a: propitivanje granica medija

Kim Cuculić

Prikazane su predstave »Pozdrav s Jadrana«, »Destinacija TRAFIK: Divljač« i »Diva«. Dok se »Destinacija TRAFIK: Divljač« temelji na filmskim citatima, u »Divi« Edvin Liverić na zanimljiv način propituje granice dvaju medija – kazališnog i filmskog



U povodu petnaeste obljetnice djelovanja teatra TRAFIK, tri njegove predstave uvrštene su u program Riječkih ljetnih noći. Za ovu prigodu obnovljena je predstava »Pozdrav s Jadrana«, koja je premijerno izvedena 2005. u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Predstava je sada izišla na lokaciju, na plažu ispod bivšeg Park hotela na riječkim Pećinama, našavši tako svoj prirodni ambijent. »Pozdrav s Jadrana«, naime, bavi se fenomenom masovnog turizma i turističkog konzumerizma, uzimajući prostor plaže kao metaforu eskapizma i neke usporedne stvarnosti u kojoj nestaju uobičajene vremenske i prostorne dimenzije. 


   Redatelj i scenograf Edvin Liverić naznačio je taj ljetno-turistički imaginarij rekvizitima za plažu – kičastim ručnicima, loptom na napuhavanje, »luftićima« i golemom igračkom hobotnice. Isprva prazan scenski prostor, u ritmu oponašanja glazbe s ljetnih terasa, polako sa svojim ručnicima počinju ispunjavati kupači. Svakodnevne pokrete koje kupači čine prilikom izležavanja na ručnicima izvođači su interpretirali kroz plesni pokret, upotpunjen mimskim izričajem. U prepoznatljivoj trafikovskoj poetici ti su pokreti ironizirani i groteskno uobličeni, iz čega proizlazi komički naboj predstave. Smisao za humorističnu interpretaciju svakodnevnih situacija u »Pozdravu s Jadrana« podsjeća na vizualne gegove francuskog komičara Jacquesa Tatija, koji je u filmu »Odmor gospodina Hulota« na sličan način ironizirao konformizam srednje klase i njenih ljetnih radosti na moru. 


  Smiješno i tužno


Dok su u premijernoj izvedbi 2005. sudjelovali Selma Banich, Silvia Marchig, Barbara Matijević, Alex Đaković, Žak Valenta i Marin Alvir, sada je nova podjela koju su činili Maja Katić, Ivana Kalc, Silvia Marchig, Dado Ćosić, Žak Valenta i Marin Alvir donijela i novu energiju. Oslanjajući se na jezik fizičkog teatra, izvođači i dramaturginja Magdalena Lupi Alvir s ironijskim odmakom grade slike turističkog imaginarija, komentirajući današnju opsjednutost kultom tijela, apsurdnost masovnog turizma i fenomen »holiday bluesa«. Predstava »Pozdrav s Jadrana« istodobno je smiješna i tužna, evocirajući situacije u kojima se i sami možemo prepoznati. 




   Druge večeri izvedena je predstava »Destinacija TRAFIK: Divljač«, koja je sada novi izvedbeni okvir dobila u prostoru lučkog skladišta u Porto Barošu. Riječ je o predstavi nastaloj na raznorodnom materijalu, koji u cjelinu povezuje začudni i nadrealni svijet margine. Ova TRAFIK-ova predstava podosta se temelji na filmskim citatima, u rasponu od Edwarda D. Wooda do Pedra Almodovara i Davida Lyncha. U scenografiji Lare Badurine također prepoznajemo namjerno koketiranje s kičastom ikonografijom koju čine tapete i namještaj s golemim cvjetnim uzorcima. U prvoj slici tijela izvođačica (Silvia Marchig i Gordana Svetopetrić) posve su mimikrijski stopljena s florealnom pozadinom iz koje ulaze u prostor poput trodimenzionalnih reljefa. Dojam začudnosti proizvodi i muška figura sa životinjskom glavom (Marin Alvir) koja u naslonjaču veze goblen, još jedan proizvod kič-kulture. Ovim nadrealnim TRAFIK-ovim imaginarijem proći će i začudna pjevačica (odlična Mila Čuljak), koja na playback, tehnikom »lipsincanja« izvodi nekad popularne talijanske kancone. Nadrealan je i lik žene čiji je kostim ispunjen kokicama koje glođe sa svojih ruku i nogu (Silvia Marchig), a duhovita je scena u kojoj iz minijaturne pozornice proviruju muške noge s borosanama oponašajući flamenco pokrete (Edvin Liverić). 


  15 minuta slave


Treća predstava u okviru TRAFIK-ove obljetnice je »Diva«, izvedena također u skladištu u Porto Barošu. U ovoj predstavi-predavanju Edvin Liverić pozabavio se fenomenom filmskih diva, ali i pitanjem medijskog žutila i duhom vremena u kojemu svatko dobiva svojih »petnaest minuta slave«. U ovom solo projektu Liverić na zanimljiv način propituje granice dvaju medija – kazališnog i filmskog. Obradivši kroz formu velikog eseja/monologa pojam zvijezde od početaka filmske industrije do danas, autor dotiče i odnos privatnog i javnog, individue i društva, fikcije i stvarnosti, tjelesnog i mentalnog. Iz obuhvaćenog tekstualnog i filmskog materijala (Marin Lukanović) vidljivo je da su predstavi prethodila opsežna istraživanja, a kao temeljna inspiracija poslužila je studija Richarda Dyera »Heavenly Bodies«. Kako bi odgovorio na pitanje što je dovelo do današnjeg društva spektakla, Liverić je krenuo u prošlost – u »zlatno doba« Hollywooda i vrijeme istinskih filmskih diva kakvih danas više nema. Budući da je i sâm glumac, Edvin Liverić autoreferencijalno i autoironično pozicionira i samoga sebe unutar industrije koja proizvodi zvijezde. 


   U sklopu 15. obljetnice TRAFIK je s predstavom »Jalova« uvršten i u program Ljeta na Gradini, a obljetničarska predstava »15 minuta TRAFIK-a« bit će izvedena u prostoru bivše tvornice »Rikard Benčić«.