Ministarstvo kulture uvodi red

Teatar ili sapunica pitanje je sad

Kim Cuculić

Ono što se čini problematičnim je to što glumci primaju stalnu plaću iz proračuna, a glume u serijama, navodeći pritom egzistencijalne razloge 



Veliku buru izazvala je ovih dana najava Ministarstva kulture o izmjenama Zakona o kazalištima, naročito onaj dio koji se tiče angažiranja glumaca zaposlenih u kazalištu u televizijskim sapunicama. Najavljeno je da će nakon konzultiranja sa strukom do kraja godine Ministarstvo kulture Saboru uputiti novi zakon prema kojem će producenti, koji za snimanje serija angažiraju glumce zaposlene u kazališnim kućama, osim honorara glumcima, morati platiti i odštetu kazalištu u kojem je glumac na stalnoj plaći. Stoga pomoćnika ministrice kulture Vladimira Stojsavljevića pitamo za pojašnjenje ovakve ideje. 


    – Nitko iz Ministarstva nije govorio o odšteti, nego o problemu vezanom uz činjenicu da se koristi glumica ili glumac redovno zaposlen u kazalištu za snimanje sapunica i ostalih mogućih snimanja. Uočen je problem koji se mora pokušati riješiti na nekoliko razina. Problem je, dakle, odnosa glumca i kazališta koje je dotirano iz proračuna, problem je i onih koji nisu možda na plaći, jer posao ostaje plaćen samo na razini honorara bez svega onoga što bi bilo logično, a to je – pogotovo za samostalne umjetnike – da se reguliraju sva prava iz radnog odnosa predviđena i Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom. Postoje i glumci, pogotovo novi naraštaji, koji možda uopće ne žele biti vezani za neko kazalište, kojima se također treba pružiti mogućnost reguliranja svog socijalnog statusa. Znači, motiviranost naših promjena važećeg zakona dolazi iz niza realnih problema samih glumaca – objašnjava Stojsavljević. 


   Novac ili izazov


Ono što se čini problematičnim je to što glumci primaju stalnu plaću iz proračuna, a glume u serijama, navodeći pritom egzistencijalne razloge. Činjenica je da otkad se povećala proizvodnja telenovela na hrvatskim komercijalnim televizijama, sve više kazališnih glumaca prihvaća angažmane o sapunicama. Koji je tome glavni razlog – dobri honorari, veća pozornost javnosti i medija ili je ipak u pitanju i glumački izazov – u razgovoru za naš list odgovorio je glumac Žarko Radić: 




    – Po mom mišljenju dva su osnovna razloga. Kao prvo, glumci idu za time da budu viđeni i da pokažu kako rade, a drugi bitan razlog je novac. Nažalost, u ovom potrošačkom društvu svi se mjerimo krivo, prema onome kako funkcioniramo. Naravno da postoji i profesionalni izazov. Kod snimanja telenovela nema procesa koji je inače potreban glumcu da savlada ulogu. Sve je brzo, instant, i tko tu uspije nešto napraviti vrijedan je pažnje – smatra Radić. 


    Kazališni glumci koji sudjeluju u telenovelama ističu da se takav rad redovito plaća, a s obzirom na vrijeme krize ovaj dodatni posao dobro im je došao. Osim financijskih razloga, kazališni glumci smatraju da se trebaju okušati i u drugim medijima – u filmu i na televiziji, jer je sve to dio glumačke profesije. Ima i glumaca koji uporno odbijaju pozive da glume u sapunicama, sudjelujući isključivo u projektima koje smatraju umjetnički vrijednima.Ukoliko se intendanti i ravnatelji kazališta s takvim angažmanima slože, i ako to ne šteti matičnim kazalištima u kojima su glumci zaposleni, prema važećem Zakonu o kazalištima zapravo ne bi trebalo biti problema. 


   Zaposleni, a ne glume


Druga je stvar što je javna tajna da brojni zaposleni glumci u hrvatskim kazalištima godinama nisu stali na pozornicu ili to čine vrlo rijetko, a redovito primaju plaću. S druge strane, ima mnogo nezaposlenih glumaca, kao i onih u statusu samostalnih umjetnika, za koje posla nema. Tako ispada da oni glumci koji su zaposleni u kazalištu, a ne rade, zauzimaju mjesto glumcima koji bi rado radili. 


    Iz vizure samih glumaca jedan od problema je i taj što se u hrvatskim kazalištima uglavnom ne zna mnogo unaprijed koji će glumci biti u podjelama sljedećih predstava, pa bi i prema tome mogli odlučiti hoće li prihvatiti kakav angažman izvan svoje matične kuće. No, suština je ipak u tome da treba mijenjati ustroj i način funkcioniranja naših kazališta. 


    Kako je u jednom razgovoru istaknula ministrica kulture Andrea Zlatar Violić: »U ovoj reformi prije svega štitimo kazališne institucije od optužbe da su preskupe, da nisu racionalne i funkcionalne«. Zlatar Violić smatra da su za takvo stanje odgovorne i same uprave kazališta. Naime, uprava mora voditi računa da repertoar dijelom prilagodi glumačkom ansamblu. Pri zapošljavanju glumaca moralo bi se voditi računa o tome da su to oni koji trebaju profilu njihove kuće te njima prilagoditi repertoar. 


    Prema sadašnjem Zakonu o kazalištima u članku 48. navedeno je da kazališni umjetnici i drugi kazališni radnici zaposleni u javnom kazalištu ili javnoj kazališnoj družini mogu obavljati umjetničke poslove izvan kazališta, odnosno kazališne družine uz prethodnu pisanu suglasnost intendanta, odnosno ravnatelja. Suglasnost mora sadržavati uvjete obavljanja odobrenih poslova. Vladimir Stojsavljević kaže da će se upravo taj članak poboljšati jer, kao što je već rečeno, stvarnost i rad glumaca nije do kraja reguliran u njihovu korist.   


Nema zabrana


Ipak, ne smijemo zaboraviti da postoje i drugi važeći zakoni koji reguliraju rad glumca i u tom smislu valja sve uskladiti, a najviše stvoriti zakon koji odgovara potrebama glumaca i postojećeg stanja stvari – osvrnuo se Stojsavljević, a na pitanje znači li da će izmjene Zakona o kazalištima zapravo spriječiti da glumci primaju plaću u matičnim kućama, a u to vrijeme snimaju serije i ne glume na pozornici kazališta?, odgovara: 


    – Ne. Uopće nitko ne razmišlja o bilo kakvim zabranama, nego o širenju i otvaranju što većeg broja mogućnosti za zapošljavanje glumaca, odnosno o povećanju broja modela rada. Dakle, upravo se radi o reguliranju postojećeg. I ničemu drugom. 


    Stojsavljević dodaje i da svaka zemlja regulira te odnose na svoj način, ali naše specifičnosti su naše i zakon ih mora uvažiti. Drugim riječima – ne može se prepisati. 


    Vezano uz ovu temu može se postaviti i pitanje kako se gluma u sapunicama odražava na rad glumaca u kazalištu? O tome nam je svojedobno dao mišljenje latvijski redatelj Alvis Hermanis: 


    – Moj je stav da glumac koji radi na televiziji nikad neće biti sposoban raditi ozbiljan posao u kazalištu. To je aksiom. Rusija je, primjerice, godinama bila teatarska velesila, a sad je tamo katastrofalna situacija jer veliki broj glumaca radi na televiziji. Za to su dobro plaćeni, a kad se ponovno vrate u kazalište glume na isti način kao na televiziji. Tome se nitko ne može oduprijeti. Televizija ima svoj stil, a to da se netko u kazalištu može »isključiti« od televizijske glume i glumiti na drugačiji način su priče za malu djecu. Nakon televizije ti glumci više ne mogu ozbiljno raditi u teatru. Nemoguće je kombinirati kazališnu i televizijsku glumu. Naravno, pritom ne govorim o bulevarskom nego o ozbiljnom kazalištu.   


Rasipanje energije


Sličnog je mišljenja i redatelj Nemanja Ranković: 


    – Imam teoriju koja iz dana u dan biva sve točnija, a glasi da će srpsko kazalište uništiti glumci – zbog svoje pohlepe i nerazumijevanja što kazalište zapravo znači. Nemam ništa protiv televizije i filma, ali bih bio vrlo sretan kad bi se napravila podjela između kazališnih, televizijskih i filmskih glumaca. Glumci u ovakvim okolnostima ne stignu s probe na probu, sa snimanja na snimanje. Energija se rasipa na razne strane i neminovno se događa pad kvalitete. Naravno, novac je svima potreban, no ako žele snimati na televiziji i filmu, bilo bi pošteno da uzmu neplaćeno ili odu iz kazališta te prepuste svoje mjesto mlađim kolegama. Kad zadovolje svoju potrebu za snimanjima, mogu se vratiti u kazalište. No, iskustvo je takvo da oni koji krenu na televiziju i film, u kazalištu se više ne osjećaju dobro – zaključuje Ranković. 


    Osvrnemo li se na prošlost, i nekad su se u Hrvatskoj snimale dramske serije i filmovi u kojima su glumili velikani hrvatskoga glumišta, što nimalo nije umanjilo njihov doprinos domaćem teatru. No, s pojavom sapunica otvaraju se i neka nova pitanja.