BRIJUNI Dvorište Etnografskog muzeja na Velom Brijunu preksinoć je bilo dupkom puno gledatelja koji su prisustvovali ležernom večernjem druženju s jednom od najvećih svjetskih živućih glumica, legendarnom Vanessom Redgrave. U programu pod naslovom »Večer s Vanessom Redgrave – Parlami d’amore«, uz proslavljenu oskarovku gostovalo je i troje vrhunskih glazbenika, ujedno i njezinih dugogodišnjih prijatelja: engleski violinist Steve Bentley-Klein, belgijska sopranistica Lisa Mostin te klaviristica Jeanne-Minette Cilliers iz Južne Afrike.

Čast da sudjeluje u jednom ovakvom programu nenadano je dobio i pjevač iz Fažane Erik Balija, koji je upravo s pjesmom »Parlami d’amore« u pratnji pijanistice otvorio ovu posebnu večer.

Kao na gondoli 

– Postoje razne vrste ljubavi. Kada slušam ovu pjesmu, uvijek me ponese sentiment. Osjećam se kao da sam na gondoli u Veneciji, vozim se kanalom, a gonodoljer mi pjeva… Ali gondoljeri u Veneciji ne pjevaju venetske pjesme nego napolitanske. Zamislite! – rekla je na tečnom talijanskom Vanessa Redgrave, na oduševljenje brojne publike koja je zaista stigla sa svih strana svijeta.

U neformalnoj i ležernoj atmosferi proteklo je narednih sat i pol druženja s glumicom koja je za početak izrecitirala pjesmu višestruko nagrađivane američke pjesnikinje Marilyn Nelson »Blue footsies«, koju je autorica napisala kada je imala samo četiri godine. Nakon te zabavne, ali i misaone pjesmice, Redgrave je ispričala publici svoj prvi susret s jednim dječjim kampom u Palestini prije 15-ak godina i koliko je to za nju bilo teško, potresno iskustvo.

– Ta djeca su živjela u kampu cijeli svoj život, samo koji metar od mora, mogli su ga vidjeti, ali nisu smjeli ići u more. Prilikom našeg posjeta tamo je bila i psihologinja koja nam je pomogla u razgovoru s djecom. Pitala ih je što žele biti kada odrastu, a djeca kao djeca, svi su imali velike snove i želje, ali najviše me pogodilo kada je jedan dječak sav uzbuđen rekao da želi biti – instruktor plivanja. A sam nije još niti jednom otišao do tog mora koje je tamo tek nekoliko desetaka metara od njega – rekla je Vanessa Redgrave.

Glumica je inače itekako poznata po svom aktivizmu i humanitarnom radu kojim se bavi od najranije mladosti, vjerojatno – kako i sama priznaje – i stoga što je bila dijete u doba Drugog svjetskog rata. A niti jedno dijete – kaže ona – ne bi smjelo svoje djetinjstvo i odrastanje provesti u ratnim zbivanjima.

Taj dio njezinog života djelomice je oslikan i u kratkom filmu koji je u povodu njezinog 80. rođendana napravio njen unuk, a u kojem kroz fotografije i videosnimke priča priču o svojoj baki Vanessi, i to na način na koji je veći dio javnosti uopće ne poznaje. Preksinoć je publika na Velom Brijunu imala priliku pogledati taj kratki film i ekskluzivno vidjeti dio materijala iz obiteljskog arhiva, nakon čega je velikim pljeskom odala iskreno štovanje i divljenje ovoj nevjerojatnoj ženi koju nikada nije bilo strah staviti i vlastiti život na kocku ili se sukobiti s vladarima zemalja i drugim moćnicima oko pitanja ljudskih prava, ratova i izbjeglica. Vrlo angažirana bila je i tijekom Domovinskog rata kada je obilazila sve zaraćene zemlje na ovim prostorima.

Ovacije publike izazvala je i sjajna mlada belgijska sopranistica Lisa Mostin svojim izvedbama arije iz Bernsteinove operete »Candide« i Mozartove »Čarobne frule«. Dvije sentimentalne skladbe odsvirao je na violini Steve Bentley-Klein, a zatim je Redgrave pročitala i dio ne tako davno otkrivenog eseja Percyja Bysshea Shelleyja »Poetical Essay on the Existing State of Things« u kojem poznati pisac sasvim otvoreno i strastveno napada korumpirane vlasti koje potiču porobljavanje naroda, ratove i opresiju. Taj esej, iako napisan daleke 1811., svevremenski je bunt protiv svake ljudske nepravde.

Cohenova poruka 

Redgrave je pročitala i pismo koje je dobila od jedne medicinske sestre koja je radila u jednom kampu za izbjeglice u Iraku prošle godine, a zatim i dio Shakespeareovog 18. soneta. Za kraj je vrlo emotivno izrecitirala i stihove iz poznate pjesme Leonarda Cohena »Anthem«, naglašavajući više puta frazu »There is a crack, a crack in everything, that’s how the light gets in« (Postoje napukline, napukline u svemu, tako svjetlo ulazi unutra, op. a.).

Iako se cijeli ovaj događaj činio »sklepanim« i pomalo nabacanim, kada se malo promisli o svemu što smo čuli na druženju s Vanessom Redgrave, smisao se ipak vidi. Bio je ovo još jedan način da 80-godišnja diva poruči publici da ne zatvaraju oči pred patnjama drugih ljudi i naroda, a pogotovo pred patnjama i boli djece i žena. Svatko može nešto učiniti da barem jedan život uljepša i olakša mu patnje.

Redgrave nam je željela poručiti da je ljubav ključ svega dobroga i da ona na koncu mora pobijediti. Ne treba odustati, prepustiti se malodušnosti ili dići ruke od svega, već treba prigrliti život i iskoristiti ga na najbolji mogući način, a to je čineći dobro drugima jer tako radimo dobro i sebi. Na kraju krajeva – kako kaže Cohen – upravo su te pukotine u našoj duši mjesta na kojima božansko svjetlo ulazi u nas.