Hrvatska zaista ima neiskorišten potencijal mladih glumica, koje nigdje ne rade
SPLIT » Čak šezdeset mladih profesionalnih glumica i studentica glume iz četiri zemlje prijavilo se na audiciju za glavnu žensku ulogu u predstavi »Pritisci moje generacije« Dina Pešuta. Audiciju je raspisala Drama Hrvatskog narodnog kazališta Split, na čijoj će velikoj sceni predstava biti premijerno izvedena krajem svibnja. Jasen Boko, od ove godine na čelu dramskog ansambla, kaže da se radi o vrijednom tekstu u kojem veliki teret predstave nosi glavna glumica. Budući da su Boko kao ravnatelj Drame, i redatelj Samo M. Strelec, smatrali da u ansamblu nemaju adekvatnu glumicu, potražili su je javnim natječajem, odnosno audicijom nakon koje je odabrana Ana Franić, mlada ali već iskusna glumica s nizom uloga i nagrada iza sebe.
Nakon što su vidjeli 29 glumica koje su pristupile audiciji slovenski redatelj Samo M. Strelec i ravnatelj Drame Jasen Boko izdvojili su osam »finalistica«. To su bile Ana Franić, Anica Kovačević, Dinka Vuković, Hana Selimović, Jelena Hadži-Manev, Karla Brbić, Mia Krajcar i Zorana Kačić
U razgovoru s Jasenom Bokom doznajemo detalje: – Prijavilo se, dakle, zaista neočekivano veliki broj glumica, kojima sam svima javio termine rada na predstavi i datume repriza. Željeli smo glumicu koja u radnom procesu neće imati drugih obaveza i moći će se posvetiti predstavi u potpunosti. Nakon te informacije, na audiciju je izašlo trideset glumica. Ono što me ugodno iznenadilo – budući da godinama pratim hrvatsko glumište i rad teatara u regiji – jeste nekoliko izvrsnih glumica, među kojima za mnoge nisam nikada čuo! Hrvatska, dakle – zahvaljujući zatvorenom sustavu ansambala u koje je nemoguće prodrijeti – zaista ima neiskorišten potencijal mladih glumica, koje nigdje ne rade!
Veliki potencijal
Upravo zato smo redatelj Samo M. Strelec i ja odlučili raspisati audiciju, što je na nivou institucija u nas rijetko, ali smatramo da je to jedini ispravan put. Uostalom, i kada smo unatrag nekoliko godina radili »Woyzecka« u Vitrovitici – raspisali smo audiciju u Zagrebu i na kraju odabrali Petru Cicvarić. Odakle su glumice stigle na audiciju i jesu li se prijavile i neke već angažirane u vašem ansamblu? – Glumice su stigle iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i jedna iz Italije, koja je – shvativši da se radi o govornoj ulozi – odustala. Od nama već poznatih umjetnica, iz Splita se javila jedna glumica iz ansambla i sve studentice završne godine studija glume. Jedna od njih, Zorana Kačić, ušla je u uži izbor od osam imena, a među njima je zaista teško bilo odabrati onu jednu, koju trebamo za predstavu.
To, čega sam se prihvatio zajedno s Jasenom Bokom u Splitu, zaista je posebno. Barem za mene. Imamo mladog autora, kažu da je ovaj tekst napisao u dvadesetoj godini života; ne radim predstavu sa svojim umjetničkim timom, neću sam raditi scenografiju, što inače radim kontiunirano od mariborskog »Hamleta« 2006. godine, u stalnim sam kontaktima s autorom, da se još nešto napiše, dopiše, nešto izbaci… U Splitu sam još jednom želio »fizički« (ne samo na nacrtima) vidjeti pozornicu, gledalište, razgovarati sa šefom tehnike, majstorom pozornice, šefom tona i svjetla, ako hoćete i s vozačem, da bolje upoznam i sasvim trivijalne i »neumjetničke« strane HNK-a Split. Odmah sam se složio da glumicu izaberemo u živo. Općenito smatram da je premalo audicija u teatrima, da smo svi skupa prezatvoreni… I sam, kao redatelj, bio bih potpuno spreman izložiti koncepciju, viđenje, izići na audiciju. Dopala mi se ideja da u Splitu tražimo kostimografa, scenografa, autora glazbe… Nisam od onih redatelja koji unaprijed »imaju sliku«, u koju onda stave neke ljude, muziku, rekvizite… Što se tiče izbora glavne glumice, moram reći da su barem tri ili četiri glumice koje su pristupile audiciji, mogle odigrati ulogu u našoj budućoj predstavi. Barem pola od njih bilo je sjajno! A baš sve su bile izvrsno pripremljene (pjevanje, sonet, monolog), čak i one koje su večer prije audicije imale premijeru »Peer Gynta«, što me jako, jako ugodno iznenadilo. Prvoga dana bili smo u kazalištu od 9 sati izjutra do 20 uvečer, gledali nastupe, razgovarali s glumicama. Sljedećeg dana izabrali smo osam za drugi krug, u uži izbor, to su bile stvarno predivne glumice, sve, od prve do zadnje! Grozno mi je bilo! Toliko dobre energije, toliko dobrih glumica, toliko zgodnih djevojaka na kupu već dugo nisam doživio! Ana Franić ima neopisivu pojavnost – kada bi postojao aparat koji to može mjeriti, on bi se raspao! Vidi se da ima iskustvo na sceni, bogat dijapazon mogućnosti, vrlo brzo reagira na različite scenske okolnosti… čini mi se i to da zna koji je temeljni problem te »Nje« (Ona) iz Pešutovog teksta. Jako se veselim radu na predstavi, stvaranju s čitavom ekipom u nastajanju, i – reći ću potpuno otvoreno – mnogo očekujem od sebe i od Ane, za koju sam »kriv« što smo je izabrali. Prepun sam stvaralačkog nemira, a još ni prva proba nije održana. Za mene nema ništa ljepšeg od toga!
Izdvojili ste na kraju Anu Franić. – Da. Ana Franić odnedavno živi u Splitu. Rođena je 1981. u Beogradu, ali je zapravo porijeklom Splićanka, otac joj je odavde. Diplomirala je na tamošnjem Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Predraga Bajčetića i Anite Mančić. Ostvarila je do sada zapažene uloge u kazalištu, filmu i na televiziji. Igrala je u Narodnom pozorištu, Beogradskom dramskom pozorištu, Ateljeu 212, Zvezdara teatru i BITEF teatru, ostvarila šest filmskih i deset televizijskih uloga. Dobitnica je brojnih značajnih glumačkih nagrada. Samo za ulogu Saše u filmu »Diši duboko« dobila je pet nagrada. No, želio bih još reći da osim glumica koje su ušle u najuži izbor, sad znam da ima još barem pet-šest mladih, izvrsnih umjetnica, s kojima računam za neke buduće projekte. I to je dobra strana audicije, koja je poput nekog od mojih putovanja, na kojima upoznajem zanimljive, darovite ljude. Tolika količina dobre energije stekla se oko te audicije u Splitu, da sam vrlo zadovoljan i ponosan, nakon svega.
Pravi izbor
Kako je reagirao ansambl? Obično glumci smatraju da im pripadaju uloge u podjeli neke predstave i nisu jako sretni kad se – pored njih živih i zdravih – raspisuje audicija i otvara prostor za nova imena. – Nisam do sada čuo da netko prigovara, uostalom – svi koji odgovaraju uvjetima mogli su se prijaviti na audiciju i pokazati na sceni što umiju. Mislim da i ovom ansamblu i ovom kazalištu odgovara da u svojim redovima na svakom projektu imaju nekog kvalitetnog »sa strane«, to može samo koristiti. Svim prijavljenim glumicama za audiciju poslao sam tekst buduće predstave i tražio da pripreme monolog po svom izboru, plus jedan Shakespearov sonet, a onda je sa svakom na sceni radio redatelj Strelec. Mislim da smo učinili pravi izbor, a isti postupak smo ponovili i sa scenografom – pozvali smo tri mlada splitska scenografa na razgovor, a onda je redatelj odlučio s kojim će od njih raditi. Vjerojatno ćemo i za plakat raspisati natječaj među mladim dizajnerima, jer zaista želim otvoriti ovo kazalište i surađivati s najboljima, i kad oni nisu samo iz ansambla.
