13. Festivala svjetskog kazališta

Slike nesreća i velikih nada

Hina

Festival su uobičajeno predstavili Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan / Foto M. TODOROV/CROPIX

Festival su uobičajeno predstavili Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan / Foto M. TODOROV/CROPIX

Festival i ove godine, unatoč srezanom budžetu, ugošćuje nekoliko velikih imena europske scene – najpoznatiju britansku redateljicu Katie Mitchell i talijanskog redatelja Romea Castelluccija, te dva istaknuta umjetnička kolektiva – tg STAN iz Belgije i estonski NO99



ZAGREB Snažne slike koje zaustavljaju dah, slike nesreća i velikih nada, emocije u rasponu od straha do nježnosti i empatije – to su neke od senzacija koje obećavaju organizatori Festivala svjetskog kazališta čije će ovogodišnje, 13. izdanje, trajati od 15. do 27. rujna.


Program je najavljen jučer na konferenciji za novinare u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta. Zbog drastično smanjenih sredstava kojima kulturne institucije – Ministarstvo kulture i Grad Zagreb – pomažu ovaj međunarodni festival, program je ove godine nešto skromniji i čine ga četiri predstave. S oko dva milijuna kuna kojima je FSK raspolagao prijašnjih godina, iznos je pao na jedva nešto više od 800 tisuća kuna, o čemu se proljetos dosta govorilo, pa i nagađalo hoće li festivala uopće biti.


– Ipak, uspjeli smo dovesti u Zagreb četiri respektabilne kazališne skupine koje su u prošloj sezoni svojim izvedbama plijenile pažnju velikih europskih festivala, kritike i publike, te su svugdje s oduševljenjem ispraćivane – rekla je intendantica HNK-a Dubravka Vrgoč, ujedno uz Ivicu Buljana osnivačica i umjetnička ravnateljica festivala,




U HNK-u, ZKM-u i na sceni Travno, bit će izvedene sljedeće predstave – »Siđi, Mojsije« talijanskog redatelja Romea Castelluccija, »Pluća« Duncana Macmillana u režiji Britanke Katie Mitchell, Čehovljev  »Višnjik« koji kolektivno potpisuje belgijska skupina tg STAN te »Moja žena se naljutila« redateljskog dvojca Ene-Liis Semper i Tiit Ojasoo iz Estonije.


Enciklopedija »čehovizma«


»Siđi, Mojsije« talijanske kazališne skupine Societas Raffaello Sanzio koja će se prikazivati u HNK-u dvije večeri za redom, 16. i 17. rujna, ne govori o starozavjetnom proroku kao dičnom junaku kršćanske mitologije, nego o jednom poznatijem, svevremenom fenomenu – odbacivanju novorođenčadi od njihovih majki.


– Svaki put kad žena napusti djetešce nakon rođenja, potresen sam, sve o tome želim saznati: mjesto gdje je dijete ostavljeno – kontejner, zahod, hladnjača, je li dijete bilo pokriveno, plastikom, plahtom? Uvijek je to ista priča. Njezina se ikonografija ponavlja u tami vremena, i taloži se kroz epohe – ovako redatelj Castelucci objašnjava motivaciju za bavljenje ovom teškom temom.


Ravnatelj Drame HNK-a Ivica Buljan i Dubravka Vrgoč o predstavi »Siđi, Mojsije« govore kao o »kazališnoj Kubrickovoj 2001. Odiseji u svemiru«.


– Predstava na jedinstven način spaja sve ono što prepoznajemo kod Castelluccija: istraživanja mračnih predjela ljudske duše, ali u suvremenom kontekstu a, kao i uvijek kod Castelluccija, duhovni aspekt predstave vodi nas u prapriču: njega zanimaju očišćeni svi slojevi koji su se tijekom tisućljeća nataložili na mitske priče – kazao je Buljan.


U belgijskoj inačici »Višnjika«, deset glumaca cijelo je vrijeme na pozornici, i sve je tu što čini enciklopediju »čehovizma«: melankolija, nostalgija, ljepota ljudskog bića u očaju…


– Rijetkost je vidjeti promišljenu, a opet tako impulzivnu predstavu. Ako je u ruskome i istočnoeuropskom kazalištu uspostavljen kanon kako se postavlja Čehov, tg STAN su najpozvanija suvremena trupa čiji principi počivaju na dubinskoj rekonstrukciji osjećajnosti – obrazlažu Buljan i Vrgoč. »Višnjik« je na programu 17. i 18. rujna u Zagrebačkom kazalištu mladih.


Estonska scena


Prava zvijezda 13. FSK-a je britanska redateljica Katie Mitchell, autorica predstave »Pluća« kojom počinje festivalski program 15. rujna. Ona je prepoznatljivost u europskom teatru stekla naklonošću intelektualnome i filmičnome: zanimljivo je njezino inzistiranje na tome da kazališni prizor nalikuje filmskomu, do opsesivne pedanterije.


Predstava nastala prema tekstu nagrađivanog britanskog dramatičara Duncana Macmillana, u izvedbi berlinskog teatra Schaubuehne, sadrži prepoznatljivu poetiku te redateljice – kazao je Buljan: svjetsku joj je slavu donio upravo spoj njene rafinirane estetike i njemačkog brutalnog materijala. Predstava propituje osobna i globalna proturječja na početku novoga tisućljeća kroz priču o modernom mladom paru koji razmatra smisao donošenja na svijet još jednog ljudskog bića u vremenu suočenom sa suvremenim problemima kao što su zagađenje okoliša, nedostatak pitke vode i hrane i slično.


Predstava »Moja žena se naljutila« talinskog kolektiva NO99  u režiji Ene-Liis Semper i Tiita Ojasooa zatvorit će festival – bit će izvedena 27. rujna na Sceni Travno. To je rijetka prilika za pogled u estonsku suvremenu kazališnu scenu. U fokusu je pokušaj sastavljanja izgubljenih obiteljskih slika, privilegiranih zajedničkih trenutaka.


– Prvi put dolazi predstava koja bi nam mogla otvoriti različite perspektive iščitavanja estonske scene. Estoncima smo u postranzicijskom smislu slični, no to je društvo velikom brzinom zakoračilo u informatičko doba i fascinantno je vidjeti kako se i teatar tamo promijenio u zadnja dva desetljeća – danas imaju najmoderniji model u tom dijelu svijeta – istaknuo je Buljan.


Skupina sa svakom predstavom ima po jedan broj manje u svojem nazivu, a najavila je da će se ukinuti kada dođe do nule.