ZAGREB Zaljubljenike u kazalište, kojima se oči zacakle čim se spomenu »daske koje život znače«, najbolje shvatite ako vam se posreći da se zateknete na kojoj od proba uoči premijere: na jednoj takvoj bila sam prošlog tjedna u kazalištu Trešnja, gdje se užurbano pripremala »Zora Riđokosa«, predstava za djecu i mlade za koju se već sad iz nekoliko razloga može naslutiti da će biti hit.

Režira je Rene Medvešek, to je jedan razlog. U radu s glumcima nastupa blago, drugarski, uvijek tražeći fini omjer između teksta i pokreta.

– Nemoj podcrtavati, radije naznači, ali osjeti… – ovako zvuče njegove upute, kojima uspijeva postići da avanturistička priča o ženskoj, hrvatskoj inkarnaciji Robina Hooda bude istovremeno i zabavna i puna emocija.

Banda odmetnika

Drugi razlog zbog kojeg će ova predstava osvojiti publiku funkcionalna je i mudra scenografija (potpisuje je Tanja Lacko), u kojoj obične drvene ljestve mogu biti i grob majke dječaka Branka i utvrda Nehaj u kojoj će pronaći prijatelje i zaštitnike, i zatvor u koji ga zbog krađe baci korumpirani gradonačelnik, i ribarska barka u kojoj proživljava pustolovine…

Treći je, možda i najvažniji razlog, to što se ovoj kulturi »Zora Riđokosa« vraća kao davno izgubljeno dijete. Zora je naslovna junakinja romana Kurta Hedla, klasika njemačke književnosti za djecu, čija je radnja smještena u Senj tridesetih godina prošlog stoljeća.

Foto: D. KOVČEVIĆ

Roman je, otkako je objavljen u Njemačkoj 1941. godine, odgojio generacije malih čitatelja i toliko se duboko upisao u kulturnu svijest da je izraz »Zora riđokosa« postao učestalo korišten opis hrabrosti i otpora protiv nepravde. Sintagmu je za svoj naziv preuzela čak i jedna teroristička skupina.

– »Zora Riđokosa« je u Njemačkoj doživjela 40 izdanja, prevedena je na 18 jezika, objavljena čak i u Japanu, prema njoj je snimljen film i serija, postavljena je opera… A ipak, roman nikad nije doživio svoje hrvatsko izdanje, iako je inspiriran upravo autorovim boravkom u Senju prije Drugog svjetskog rata – ističe redatelj Medvešek, kojega je fascinirala činjenica da je, što se tiče široke publike, ovaj roman do danas bio apsolutna nepoznanica.

Foto. D. KOVAČEVIĆ

Uloga Zore pripala je Dubravki Lelas, koja u Nehajgradu nad Senjom okuplja svoju malu bandu odmetnika, zapravo djece koja su proživjela nasilje i glad, i koja žele pomoći drugoj ugnjetavanoj djeci. Nadahnuti senjskim uskocima, oni su pet prijatelja na strani pravde, a priča o junaštvu počinje kad im se pridruži plahi mali Branko koji je upravo ostao i bez majke i bez doma.

Na prvi pogled može se učiniti da je priča o djeci beskućnicima ponešto anakrona, vezana za vrijeme rata i poraća, s čime se djeca u današnjoj Europi, zemlji obilja, teško mogu poistovjetiti. No upravo je suprotno: Senj u predstavi je svijet u malom, a njime dobro poznatim mehanizmom populizma i strahovlade upravljaju politički moćnici protiv kojih treba aktivistički puštati glas. Ako je tražiti ključni pojam koji opisuje ovu priču, onda je to socijalna osjetljivost. A to što borbu za pravdom predvodi punokrvna junakinja, dodatna je vrijednost. Zanimljivo je i to što je Zora – izbjeglica. U Senj je došla iz Albanije.

Aktualni motivi

– Sve su to začudno aktualni motivi, predstava njima obiluje, a predstava je iznimno dinamična, gotovo kao film – rekao je Medvešek.

Jedno od pitanja koje predstava postavlja je, također vazda aktualno, razgraničenje morala i nužde. »Gladni kradu«, kaže jedan Senjanin u predstavi za malog Branka. Kaže to znalački i s podsmijehom – iako Branko nikad nije ukrao, uskoro hoće, glad će ga na to natjerati. No može li glad opravdati i nasilje?

Foto: D. KOVČEVIĆ

Branko Babić stvarno je ime dječaka kojeg je Held upoznao u Senju, gdje je boravio sa suprugom, također spisateljicom dječjih romana, Lisom Tetzner. Par je tog buntovnog dječaka iz družbe siročadi htio i usvojiti, no na put su im stale administrativne zavrzlame – i rat.

Held je bio Židov koji je čak morao promijeniti prezime kako bi mogao objaviti ovaj roman.

Foto:D. KOVAČEVIĆ