Riječ je o inačici Shakespeareove tragedije »Kralj Lear« u izvedbi Kazališta Malenki, a u adaptaciji i režiji Michaela Teplitskog. Autor koncepta i ideje je Boris Yentin, a predstava je izvedena na hebrejskom – uz hrvatske titlove i neke dijelove na engleskom jeziku
RIJEKA U HNK-u Ivana pl. Zajca gostovala je izraelska predstava »Priča nezakonitog sina« Kazališta Malenki. Pod engleskim naslovom »Bastard’s Story«, riječ je o inačici Shakespeareove tragedije »Kralj Lear«, u adaptaciji i režiji Michaela Teplitskog. Autor koncepta i ideje je Boris Yentin, a predstava je izvedena na hebrejskom – uz hrvatske titlove i neke dijelove na engleskom jeziku. Na početku glumac u obraćanju publici objašnjava da bi intergralna izvedba »Kralja Leara« trajala više od tri sata, pa su je oni izbacivanjem nekih likova skratili na nešto više od sat vremena.
U tom »štrihanju« izbačeni su i Kralj Lear, i njegova najmlađa kći Cordelija i dvorska luda, a verzija Malenki Theatrea usredotočuje se na Learove zle i pohlepne kćeri Goneril i Regan, te na usporednu priču o grofu Gloucesteru i njegova dva sina – zakonitog Edgara i nezakonitog Edmunda.
Monotona
U originalnom »Kralju Learu« britanski kralj Lear shvati da je došao trenutak da svoje kraljevstvo podijeli između svoje tri kćeri i pobrine se za njihov miraz. Starije dvije, Goneril i Regan, udate su za knezove Cornwalla i Albanyja. Kad Lear zamoli kćeri da mu kažu koliko ga vole, Regan i Goneril zaklinju se u neizmjernu ljubav, dok Cordelija izjavi da ga voli onoliko koliko svaka kći mora voljeti oca. Zbog toga Lear razbaštini Cordeliju i preda kraljevstvo njenim sestrama, koje postaju zločeste i protjeraju oca koji ostane sam poput zadnjeg prosjaka.
Ovaj dio radnje izbačen je iz »Priče nezakonitog sina«, no tema pohlepne, bezobzirne i neobuzdane borbe za nasljedstvo ostaje ista. Posebnost je izraelske predstave u zanimljivoj kombinaciji žive igre glumaca i animaciji malih i velikih papirnatih lutaka. I scenografijom Vadima Kesherskyja dominira papir kao materijal, koji glumci koriste kao paravan za teatar sjena, ili ga trgaju i koriste kao rekvizite. U animaciji velike papirnate lutke prisutna je i tehnika marionete, čime je naglašen motiv manipulacije.
Trganje papira priziva i »prekrajanje« klasičnog teksta, a u izvedbi glumci koriste i maske te zvuk bubnja kao dramski element. Na trenutke »Priča nezakonitog sina« više sliči na parodiju »Kralja Leara«, a unatoč tome što traje 70-ak minuta na trenutke je monotona.
Imigranti
Grofa od Gloucestera utjelovio je Dima Ross, Edmunda igra Leon Moroz, Edgar je Ori Levanon, Regan tumači Hadas Eyal, a Goneril je Ksenia Moroz. Malenki Theatre (malenki je na ruskom malen) u Tel Avivu je 1998. osnovala grupa imigranata (Igor Berezin, Michael Teplitsky, Boris Entin i Helena Yaralov), umjetnici s diplomama najboljih kazališnih škola bivšeg SSSR-a. Odmah su odlučili postati dio izraelske kulturne scene i izvoditi predstave na hebrejskom.
Predstave izvode i na ruskom. Specijalizirali su se za prilagodbu i suvremeno tumačenje poznatih klasika. Malenki je vrlo brzo osvojio i publiku i kritiku. Tijekom godina razvili su prepoznatljivo različit stil u Izraelu, zbog čega su predstavljali svoju zemlju na mnogim internacionalnim festivalima. Gostovanje u Rijeci ostvareno je u organizaciji Veleposlanstva Države Izrael, Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca i Udruge Izraelsko prijateljstvo.
