Dvojezična bajka »Dugonja, Trbonja, Vidonja/Spillo, Ciccio, Falco«, premijerno izvedena u HKD-u na Sušaku, nastala je iz suradnje Hrvatske i Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca. Na temelju specifične jezične i kulturološke situacije u Rijeci stvorena je predstava koja se usporedno odvija na hrvatskom i talijanskom jeziku, dok na tematskoj razini otvara pitanje razumijevanja i prihvaćanja Drugog i drugačijeg. Priča češkog autora Karela Jaromira Erbena iz 19. stoljeća za to se pokazala idealnim predloškom. Njeni protagonisti su Dugonja, Trbonja i Vidonja, koji su upravo zbog svoje različitosti izopćeni, a zato što su iz perspektive većine drugačiji – bili su i zlostavljani.

Njih će u potrazi za Kraljevnom sresti Kraljević, glavni junak ove bajke, kojemu Dugonja, Trbonja i Vidonja postaju pomagači na putu do srca voljene djevojke. U adaptaciji stare češke priče dramaturginja Magdalena Lupi Alvir naglasila je teme prijateljstva, tolerancije i prihvaćanja onih koji su naizgled različiti. Argentinska redateljica Renata Carola Gatica udahnula je u inscenaciju vlastito multijezično i multikulturalno iskustvo, zamislivši predstavu kao malo putujuće kazalište ili cirkus. Radnju je smjestila u neku egzotičnu zemlju, u kojoj ljudi govore različitim jezicima ali se unatoč tome razumiju. Ovdje se pojavljuju nesporazumi drugačije vrste, kao onaj generacijski između oca kralja i njegova sina.

Jezici

Bajka o Kraljeviću i njegovim vrijednim i vještim pomagačima ispričana je na minijaturnoj pozornici, čiji je rotirajući dio u funkciji pripovijedanja priče. To što se predstava paralelno izvodi na dvama jezicima, nimalo nije usporilo radnju, već ju je dodatno jezično i značenjski obogatilo. Ovime predstava ima i edukativnu ulogu, jer djeca koja ne znaju talijanski, ili možda hrvatski jezik, spontano uče riječi i izraze iz onog drugog jezika. Na ovoj jezičnoj razini treba spomenuti doprinos prevoditeljice na talijanski jezik Rine Brumini, kao i jezičnih savjetnika Elene Brumini i Damira Orlića.

Za glumce Talijanske i Hrvatske drame dvojezično uprizorenje predstavilo je dodatni izazov, kojemu su oni uspješno odgovorili. Igra na relativno skučenom prostoru otvorila im je mogućnost da se još više oslanjaju na imaginaciju. U tome su im u pomoć priskočile i minijaturne lutke u čijoj je animaciji pomogao Alex Đaković, glumac riječkog Gradskog kazališta lutaka.

Škrinjica

Kraljevića je duhovito i razigrano utjelovio Dean Krivačić, koji je pokazao i smisao za komunikaciju s dječjom publikom. U interpretacije Dugonje, Trbonje i Vidonje, glumci Lucio Slama, Nina Sabo i Anton Plešić unijeli su vlastite osobnosti, kreirajući upečatljive likove koje je u maštom nadahnute kostime odjenula kostimografkinja Sandra Dekanić. Ulogu Kraljevne i još nekoliko likova tumači Andrea Slama, mlada glumica vrlo dobre dikcije i glumačkog potencijala koji će, vjerujemo, još imati prilike pokazati.

Maštovitu i funkcionalnu scenografiju, koja priziva starinske sajamske vrtuljke i dočarava različita mjesta radnje, osmislila je Liberta Mišan, dok glazba Josipa Maršića i oblikovanje zvuka Zorana Medveda prizivaju melodije s ručno pokretanog vergla. Čarobnosti ove bajkovite scenske »škrinjice prepune čuda« pridonio je i oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. Predstava »Dugonja, Trbonja, Vidonja/Spillo, Ciccio, Falco« slijedi strukturu bajke, uključujući i karakteristična ponavljanja i razne čarolije. I mala i velika publika mogla je uživati u ovoj duhovitoj scenskoj bajci, koja na dubljoj razini otvara važna pitanja kao što su uvažavanje različitosti, prijateljstvo, ljubav i nadasve dobrota.