Teatar Ulysses

Pravi kazališni dragulj: Zagrebački HNK s “Tri zime” gostovao na Malom Brijunu

Vanesa Begić

U doba kada smo preplavljeni »pitkim i plitkim« komadima, autorica Tena Štivičić i redatelj Ivica Buljan predstavili su djelo sjajnih  dijaloga koje u svome trosatnome trajanju ne stvara ni zamor ni dosadu, već traži punu pozornost gledatelja



MALI BRIJUN »Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način«. Tako Lav Tolstoj počinje svoj čuveni roman »Ana Karenjina«, a na taj način bi se mogla definirati i obitelj čije živote pratimo kroz četiri generacije žena u sjajnoj predstavi zagrebačkog HNK-a koje je gostovalo na Malom Brijunu u organizaciji kazališta Ulysses. Višeminutnim aplauzom oduševljene publike u utvrdi Minor ispraćen je ansambl Hrvatskog narodnog kazališta nakon spektakularne izvedbe predstave »Tri zime« Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana.


Sjajan tekst i ansambl proslavljenih glumaca i izvrsnih mladih snaga, gdje je teško izdvojiti najboljeg pojedinca jer je svatko od njih imao svoje dragulje u izvedbi te divna prirodna pozornica utvrde Minor priredili su nazočnima kazališnu večer najviše razine, koja se teško zaboravlja.


Sjajni dijalozi


U doba kada smo preplavljeni »pitkim i plitkim« komadima, djelo sa sjajnim dijalozima koji u trosatnome trajanju ne stvaraju zamor, niti dosadu, štoviše, traže punu pozornost gledatelja, prava je rijetkost. Kada tome pridodamo odlične glumačke izvedbe iskusnih snaga poput Ksenije Marinković, Dragana Despota, Nine Violić, Slavka Jurage, Siniše Popovića, Jadranke Đokić, Mislava Čavajde, Barbare Vicković, Bojana Navojeca, Alme Prica, Franje Kuhara i Silvija Vovka i mladih snaga poput Luce Anić i Made Peršić, uspjeh ne može izostati.




Najkraći rezime ove trosatne predstave koja obiluje lucidnim, iskrenim, proživljenim dijalozima bez patetike i retorike jest da prati sudbine četiri naraštaja žena povezanih s jednom kućom. Tena Štivičić je kao ishodište svoje drame uzela priču iz vlastite obitelji, nadahnuta teškim životom svoje prabake koja je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije rodila izvanbračno dijete. Dalje se komad razvija putem fikcije koja izvire iz čvrstog tkanja povijesne zbilje, nastojeći prije svega ispričati životne priče svojih junakinja.


Obiteljska pitanja, tajne i priznanja koja otvaraju Pandorinu kutiju, sve to prikazano je na dokumentaran način, ali lišeno patetike te nadasve dramski vrlo vješto isprepleteno.


Ženska snaga


Tijek radnje niti u jednom trenutku ne gubi snagu i svježinu, ne osjeća se zamor, ponavljanje, ili suvišnost.  Likovi se nadopunjavaju ne samo mislima i britkim replikama, nego i nekom nevidljivom snagom koja ih povezuje, gdje posebno dolazi do izražaja neiscrpna ženska snaga. Priča je to i o idealima i njihovoj propasti, ponovnom rađanju i tako u krug, tekst je vrlo slojevit i dade se stalno iščitavati. »Prilagodit se« društvu ili biti svoj, kada, kako, koliko…


Predstava je to koja navodi na razmišljanje, na introspekciju i svojevrsnu katarzu, na preispitivanje sebe i odnosa prema svijetu i drugima, a obiluje i originalnim replikama, humorom, mislima koje se odnose na atemporalne kulturno-društvene pojave. 


Cijeli tim zaslužuje pohvale, a prilikom odlaska s ove prekrasne prirodne pozornice pod vedrim nebom i zvijezdama, publika je na sav glas hvalila uprizorenje, ističući da ih nije ostavilo ravnodušnim.