Trajna aktualnost

Povratak Frljićevog “Turbofolka” na riječku scenu

Kim Cuculić

Moja predstava govori o turbofolku kao sustavu vrijednosti proizašlom iz balkanskih ratova 90-ih, o odnosu visoke i popularne (narodne) kulture, ali i o prevladanom konceptu nacionalne kulture. Nastala prije 6 godina, ona je i danas jednako aktualna – kaže Oliver Frljić



RIJEKA » »Turbofolk« Olivera Frljića, jedna od najnagrađivanjih predstava u povijesti riječkog HNK Ivana pl. Zajca, vraća se na pozornicu na kojoj je i počela svoj uspješan i dug scenski život. Naime, nakon što je posljednjih godina izvođena u HKD-u na Sušaku, predstava se vraća na pozornicu HNK Ivana pl. Zajca 15, 16, 19. i 20. rujna s početkom u 20 sati. Druga izvedba, ona u utorak 16. rujna, bit će njena – 80. izvedba!


  Glumački ansambl ovih izvedbi čine Olivera Baljak, Rosanna Bubola, Alen Liverić, Jelena Lopatić, Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, Nika Mišković, Damir Orlić i Tanja Smoje. Uz režiju, Oliver Frljić potpisuje i izbor glazbe te scenografiju zajedno s Borutom Šeparovićem, dramaturgom predstave. Za kostimografiju je zaslužan Modni studio Artiđana, a za oblikovanje svjetla Boris Blidar. Predstava je premijerno izvedena 31. svibnja 2008. godine i odmah je pokazala potencijal dugovječne hit- predstave jer su je, iako uz kontroverze, i publika i kritika odlično prihvatili.


Narodnjačka glazba i nacionalno kazalište


A potom su zaredala brojna uspješna gostovanja na inozemnim i domaćim festivalima poput, nabrojimo ovom prigodom samo neke: budimpeštanskog Spring festivala, bečkog festivala Wiener Festwochen, festivala »Beyond belonging« u Berlinu, Sterijinog pozorja u Novom Sadu, Festivala mediteranskog kazališta »Purgatorije« u Tivtu, »Gavellinih večeri« i »Dana satire« u Zagrebu, Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci, Festivala »Zlatni lav« u Umagu, »Marulićevih dana« u Splitu, Teatar festa »Petar Kočić« u Banjoj Luci ili Međunarodnog festivala Slovenskog mladinskog gledališča u Ljubljani.




  Riječki »Tubofolk« problematizira fenomen narodnjačke glazbe i njenih popratnih efekata, ali tematizira i koncept nacionalnih kazališta. Pokušava odgovoriti na pitanje u čemu leži tolika fascinantnost ovog fenomena, zašto se sve više mladih, ali ne samo mladih, poistovjećuje s njegovim zvijezdama i pjesmama. U povodu 80. izvedbe redatelj Oliver Frljić ukazuje na aktualnost ove predstave:


  – Nedavni koncert Cece u Istočnom Sarajevu, za dolazak na koji joj je Milorad Dodik ponudio svoj helikopter, pokazao je još jednom da je turbofolk puno više od istoimenog glazbenog pravca. Turbofolk je stanje svijesti koji jednako dijele obožavatelji Seke Aleksić i hrvatski nogometni reprezentativci. Turbofolk je fenomen u kojem je moguće da je žena jednog od najvećih ratnih zločinaca na prostoru bivše Jugoslavije ujedno i gay-ikona. Turbofolk je proslava 50. rođendana Emira Hadžihafizbegovića na kojem, u deliriju općeg zaborava, Zdravko Mamić cijepa košulju dok ispred njega pjeva Lepa Brena, a istoj manifestaciji nazoči i sveprisutni zagrebački gradonačelnik.


Europski ukus riječke publike


O svim tim paradoksima, o turbofolku kao sustavu vrijednosti proizašlom iz balkanskih ratova 90-ih, o odnosu visoke i popularne (narodne) kulture, govori i moja istoimena predstava. Nastala prije 6 godina, ona je i danas jednako aktualna. S novom sezonom »Turbofolk« se vraća na »mjesto zločina« – na veliku pozornicu HNK Ivana pl. Zajca, kao prst u oko prevaziđenom konceptu nacionalne kulture.


  Međunarodni uspjeh ove predstave definitivno je potvrđen gostovanjem na najvažnijem europskom kazališnom festivalu, bečkom Wiener Festwochenu. Prije toga je predstava prikazana u jednom od najznačajnijih berlinskih kazališta, Hebbel am Ufer. Njezina dugovječnost pokazuje da riječka publika ima europski ukus, da zna prepoznati kvalitetan kazališni proizvod.


  Otvaranje dramskog programa nove sezone upravo s ovom predstavom, svojevrsna je zahvala riječkoj publici i gradu Rijeci, jedinom mjestu u Hrvatskoj gdje se nešto poput »Turbofolka« moglo dogoditi. Meni osobno je to i zatvaranje jednog kruga koji je započeo upravo u riječkom HNK-u, nastavio se po različitim pozornicama u regiji i Europi, a sad me ponovno dovodi na mjesto na kojem je sve počelo – osvrnuo se za naš list Oliver Frljić