Idejno rješenje plakata
Na BIT-u će nastupiti grupe iz Estonije, Slovačke, SAD-a, Velike Britanije, Crne Gore, Slovenije i Hrvatske
– U vrijeme stranačkih prepucavanja, predizbornih tragikomičnih skečeva i obećanja koja će uglavnom prerasti u ludom radovanja, jedva da ima mjesta za kulturu, za rezultate višemjesečne muke i truda, za iluzije koje će nam pored grube stvarnosti pokušati zaviriti u dušu i oplemeniti je. Unatoč reprizi kolektivne svijesti kako treba glasovati protiv, jer se nema ZA koga, te stupcima i ekranima punim kriznih žarišta, skrećemo pozornost na jedan kulture, i socijalne osjetljivosti vrijedan događaj koji će svojim sedmodnevnim trajanjem oplemeniti zagrebačku kazališnu publiku i po deveti put donijeti Hrvatskoj jedinstvenost u svijetu.
Naime, kao što smo vas već informirali, od 12. do 17. listopada u Zagrebu se održava 9. međunarodni festival kazališta slijepih i slabovidnih, BIT (Blind in theatre), na kojemu će nastupiti grupe iz Estonije, Slovačke, SAD-a, Velike Britanije, Crne Gore, Slovenije i Hrvatske.
Na sve ove predstave osuđena je Scena Vidra, u Draškovićevoj 80, a svi posjetitelji bit će nagrađeni “ne-viđenim” užitkom.
Na svečanom otvaranju festivala, 12. listopada u 19.30 sati, očekuje se dolazak velikog broja dužnosnika, kao i osoba iz kulture, a sam čin otvaranja obavit će pokrovitelj festivala, gradonačelnik Grada Zagreba, Milan Bandić.
Prigodni program svečanog otvaranja festivala, vodi Mario Kovač.
Molim još jednom, u ime najstarijeg kazališta slijepih u svijetu da svi oni koji stoje iza kamera, ispred mikrofona i s pisaljkama u rukama, izvijeste o ovom događanju suptilnu hrvatsku javnost, kako bi i oni s margine zasjali punim sjajem reflektora i pretočili svoje iluzije u stvarnost publike, poruka je Vojina Perića, ravnatelja Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život”, koje uistinu organizira program vrijedan pažnje.
Dakle, BIT ili Blind in Theatre – slijepi u kazalištu, 9. međunarodni festival kazališta slijepih i slabovidnih održava se od 12. do 17. listopada u Zagrebu, u kazalištu Vidra.
“Devet je Beethovenovih simfonija, devet muza koje štite devet umjetnosti, devet anđeoskih korova, uskoro i devet BIT-ova, kao devet velikih hitova što su nam svake dvije godine zaslađivali život i jednu jedinstvenu manifestaciju odveli u skoro naviku, u tradiciju.
Program
PONEDJELJAK, 12.10.2015.
19:30 sati – Kazalište Vidra
OTVARANJE 9.MEĐUNARODNOG FESTIVALA KAZALIŠTA SLIJEPIH BIT /BLIND IN
THEATRE/
Petra Radin: Jučer sam se sjetio plave
UTORAK, 13.10.2015.
20:00 sati – Kazalište Vidra
THEATER BREAKING THROUGH BARRIERS / SAD
Kvadrilogija Praujaka: Priče iz Zemlje leda
SRIJEDA, 14.10.2015.
Miguel de Cervantes Saavedra: Don Quijote – bistri vitez tužnoga lica
12:30 sati – predvorje kazališta Vidra
okrugli stol – razgovor o predstavama Jučer sam se sjetio plave i Don Quijote
KAZALIŠTE SLIJEPIH I SLABOVIDNIH “NOVI ŽIVOT“ /Hrvatska
20:00 sati – Kazalište Vidra – FILMSKA VEČER
EXTANT / Velika Britanija
Oči zombija
Mario Kovač i Damir Kantoci: Film sa invaliditetom 2 / Hrvatska
Mario Kovač i Damir Kantoci: Visions of a Blind Man /Hrvatska
ČETVRTAK, 15.10.2015.
10:00 sati – predvorje kazališta Vidra
okrugli stol – razgovor o predstavi, Priče iz Zemlje leda,
THEATER BREAKING THROUGH BARRIERS /SAD
20:00 sati – Kazalište Vidra
Kazalište Zrakáč / Slovačka Republika
George Tabori: Jubilej
PETAK, 16.10.2015.
09:30 sati – predvorje kazališta Vidra
okrugli stol – razgovor o predstavi Jubilej, Kazalište Zrakáč / Slovačka Republika
12:00 sati – Kazalište Vidra
Homerova dramska radionica /Crna Gora
Petar Pejaković – po motivima iz tekstova Dušana Kovačevića: Ko to tamo pjeva?
13:00 sati – predvorje kazališta Vidra
okrugli stol – razgovor o predstavi Ko to tamo pjeva?, Homerova dramska radionica
/Crna Gora
20:00 sati – Kazalište Vidra
KAZALIŠTE SLIJEPIH I SLABOVIDNIH “NASMEH“ / Slovenija
Autorski projekt: I što sad?
SUBOTA, 17.10.2015.
10:00 sati – predvorje kazališta Vidra
okrugli stol – razgovor o predstavi I što sad?, KAZALIŠTE SLIJEPIH I SLABOVIDNIH
“NASMEH“ / Slovenija
15:00 sati – predvorje kazališta Vidra
Terateater / Estonija
Jaanika Juhanson – radionica
19:30 sati – Kazalište Vidra
KAZALIŠNA, FILMSKA, RADIJSKA I TELEVIZIJSKA AKADEMIJA – LJUBLJANA / Slovenija
Vinko Möderndorfer: Ne žalim za ničim
Buketi predstava i radionica rascvjetali su se po našim sjećanjima, druženja, okrugli stolovi, pa i pijanke – bože moj, zašto da ne, sve se to komprimiralo u sedam listopadskih dana u Zagrebu, kada dušino svjetlo iznjedri iluziju i objavi „rat“ skepticizmu, predrasudama i stereotipima. Da, sva ta ljubav prema kazalištu, sav taj entuzijazam nadraste očekivano i prelije se u onu neponovljivu maksimu nadrealista – budimo realni, tražimo nemoguće!
Ali, kako je svaki naš korak borba, svaki pokušaj kušnja, odlučio sam ovaj uvod u 9. BIT posvetiti jednom velikom literarnom „borcu“, vitezu koji je poput nas slijepih svom svojom dušom išao za idealima i borio se sa vjetrenjačama kao vječitim preprekama, kao barijerama u glavama drugih, tim krakatim „gorostasima“ koje i nama svojim okorjelim krakovima po kadkad odrube želju ili potrebu”, piše Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život” i organizator 9. međunarodnog festivala kazališta slijepih i slabovidnih BIT.
“Vjetrenjače su čudne sprave, vrte se u ljudskim glavama, nečujno, na vjetru lakih, otrcanih misli, a perca im sva od samih stereotipa i predrasuda, ukleta i srceparajuća, pa kad dohvate tkivo naše Don Quijoteovsko, sijeku htijenja naša i lome nam koplja čijom smo oštricom htjeli tek ispisati pjesmu u pijesku, koja sve krčme u dvorce pretvara, a život u bajku čiji kraj živi od vječnosti i ljepote.
No, lomi se koplje naše i ostade ga tek pola da izvjesimo zastavu uzaludnosti, zastavu žaljenja što ovo izopačeno doba naše ne zaslužuje uživati ono dobro kojega su se naužili vijeci kada su vitezovi bili oličenje hrabrosti i junaštva, a ne „mudrijaši“ i profiteri kojima je novac jedino odlikovanje koje istinski blista i izruguje se sirotima i nedoraslima, slabima i nemoćnima, podržavajući poluistine, prikrivajući nepravde, kroteći softvere, hardvere i druge divove i zmajeve umjetne inteligencije.
Tako se u knjige zanesena i u imaginacije naše zatravljena iznjedrila jedna predstava, jedna mala lađa bez jedara, bez jarbola i bez konopa, a mi srca neustrašiva bacamo se u nemilosne vale koji nas vuku dnu, a mi se opiremo i neskromno, priželjkujemo „nebo“.
Štap, kao koplje i mač, kao korak naprijed, kao život koji treba dotaknuti kako bi rasvijetlio mrak koji zaklanja sunce. Biti drukčiji i biti jednak, mala maksima koju priželjkujemo, a zapravo je oštri krak vjetrenjače s početka teksta koji bi nam uz malo ne-sreće mogao odrubiti posljednju mogućnost „viteštva“”, navodi se u “Vitezu tužnog lica i bistre glave”, u programskoj knjižici predstave Miguel de Cervantes Saavedra “Don Quijote – bistri vitez tužnoga lica”.
