Foto HNK Ivana pl. Zajca
Predstava možda i nije ponudila nešto što već ne znamo i mnogi motivi djeluju kao već viđeno, no ona je tu kao podsjetnik na ono što se događalo, što se događa i danas, a vjerojatno će se događati i u budućnosti. Jer, pokazalo se: sve revolucije na kraju »pojedu« svoju djecu
RIJEKA Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela Orwellovu »Životinjsku farmu«, u režiji Andrása Urbána. Ova alegorijska satira engleskog pisca Georgea Orwella objavljena je 1945. godine, a u njoj su kroz ruho bajke kritički ismijani sovjetski totalitaristički komunizam i Staljin.
To je društveno-politički kontekst nastanka Orwellova romana, no upravo bajkovita forma čini ga svevremenskim i primjenjivim na bilo koji prostor i vrijeme.
U adaptaciji teksta dramaturginja Nataša Antulov i redatelj András Urbán oslanjaju se na Orwellovu priču i koriste njegove rečenice, a taj je orvelijanski svijet nadograđen songovima (za koje su tekstove napisali glumci i članovi autorske ekipe), te simbolima i referencama na bližu prošlost i današnje vrijeme.
Predstava počinje monologom Olivere Baljak o čudnom snu koji je usnuo stari Major, polubijeli nerast, koji je uskoro mirno preminuo u snu. Na pozornicu, prekrivenu sijenom, izlaze ostali glumci – odjeveni u crna odijela i balonere.
Izvikuju parole o nužnosti borbe protiv Čovjeka, a svaki od njih biva naciljan i pokošen metkom. Životinje jedne noći preotmu farmu i na vlast dolaze svinje Napoleon i Snowball. Uvode reforme za bolji život i donose sedam zapovijedi.
Ozračje totalitarnih sistema
To je ukratko sadržaj Orwellova romana koji Nataša Antulov i András Urbán ne prepričavaju, niti doslovno uprizoruju, već kroz glumu, pokret, glazbu i songove prizivaju ozračje raznih totalitarnih sistema i njihovih parola koje danas, iz povijesne distance, zvuče poput stare, istrošene ploče koja se i dalje vrti. Na vizualnom planu (scenograf je također Urbán, a oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić)) mijenjaju se samo simboli – od crvenom bojom iscrtanog anarhističkog »A«, preko crvene zvijezde do hrvatske šahovnice, dok se nakon svake revolucije iznova uspostavlja diktatura – bez obzira na ideološki predznak.
Brehtijanski intonirani songovi dobili su suvremene aranžmane, pa se u odličnim punk i hip-hop obradama skladateljice Irene Dragović Popović prozivaju banke, radničko ropstvo, vlasnici, štednja i rezovi, glasački listići, ali i današnje suvremene tehnologije. Song koji je izvela Nika Mišković, ispraćena pljeskom gledatelja, duhovito se referira na neka od općih mjesta socijalizma, poput istih kuta koje su se nosile u školi.
Premijeru »Životinjske farme« došli su pogledati glumci Marija Kohn, Rade Šerbedžija, Edita Karađole, Nenad Šegvić, Zdenko Botić, Almira Štifanić, ravnateljica riječkog Gradskog kazališta lutaka Zrinka Kolak-Fabijan, ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković te Helena Braut zadužena za odnose s javnošću toga kazališta, teatrolozi Darko Gašparović i Darko Lukić, književnici Nedjeljko Fabrio, Daša Drndić i Vedrana Rudan, redatelji Lenka Udovički, Boris Bakal i Radovan Marčić, ravnatelj kazališta »Kerempuh« Duško Ljuština i mnogi drugi…
»Naše« i »njihove« svinje
U završnom dijelu predstave iscrtana šahovnica uvodi nas – poput nekog televizijskog političkog reality showa – u hrvatsku stvarnost, gdje upravo zasjeda svinjski komitet. Orwellov roman završava oštrom i bučnom svađom, u kojoj više nije bilo moguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.
U predstavi je to modificirano u burnu raspravu na temu svinjogojstva, »naših« i »njihovih« svinja, umjetne oplodnje svinja, projekta Europske unije vezanog uz svinje i tako dalje. Na kraju se više ne razaznaje jesu li to ljudi ili svinje, a na pozornici se pojavljuje masa lutaka na napuhavanje, što je gorka poenta ove priče.
U predstavi »Životinjska farma« u prvom je planu kolektivna igra, no u njoj je svaki od glumaca dobio i svoje solističke dionice. Velikom energijom i predanošću orvelijanski svijet prizvali su Olivera Baljak, Igor Kovač, Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Nika Mišković, Nikola Nedić, Damir Orlić i Tanja Smoje. Tekstove songova potpisuju András Urbán, Nataša Antulov, Nika Mišković, Nikola Nedić i Tanja Smoje. Svi oni ispraćeni su dugotrajnim pljeskom premijerne publike.
Predstava »Životinjska farma« možda i nije ponudila nešto što već ne znamo i mnogi motivi djeluju kao već viđeno, no ona je tu kao podsjetnik na ono što se događalo i što se nažalost događa i danas, a vjerojatno će se događati i u budućnosti. Jer, pokazal
