Moliereov »Don Juan« osuvremenjen je na dramaturškom, vizualnom i izvedbenom planu. Scenografije praktički nema, dok rekviziti poput reketa i loptica za badminton, peraja i maske za ronjenje naglašavaju element igre. Suvremeno su koncipirani i kostimi Lea Kulaša, a takva je i glazba Ivana Marovića. 

Predstava ima i elemenata burleske, koji dolaze do izražaja u Don Juanovim zavodničkim pothvatima te u likovima seljaka i seljanki. Zanimljiv je i scenski pokret Tamare Vujošević Mandić, posebno u prizoru kad lica Moliereove komedije iznenada doživljavaju preobraćenje te moleći na koljenima bivaju obasjani božjom svjetlošću. 

Prema prijevodima Danila Kiša i Mladena Leskovca, Ljubomir Đurković napravio je jezičnu adaptaciju u kojoj plemstvo govori književnim crnogorskim jezikom, a plebejci dijalektom. Neki glumci ipak nisu bili dovoljno razgovijetni. U superiornoj interpretaciji Dragana Mićanovića bezdušni zavodnik Don Juan prikazan je kao razmetni sin, dvolična i dijabolična figura koja kao vrhunac hipokrizije preko raskošnog odijela navlači svećenički habit. 

U ovom redateljskom viđenju do izražaja dolazi i gledište prema kojemu je Don Juan zapravo latentni homoseksualac, a u jednom trenutku on će navući i žensku haljinu te našminkati usta. Prevrtljiv i proračunat karakter ovoga lika podcrtan je idejom mijenjanja kostima, koji postaju poput maske kojom se prikriva pravo lice. 

U ulozi Don Juanova odana sluge Sganarellea solidan je Simo Trebješanin, koji nakon što je njegova gospodara grešnika progutao pakleni oganj izražava žaljenje, ali samo zato jer ne zna što će biti s njegovom plaćom. Isprazna Don Juanova osvajanja, čovjeka koji zapravo nije u stanju istinski voljeti, ilustriraju ženski likovi – Jelena Minić kao Dona Elvira, Nada Vukčević u ulozi lakovjerne seljanke Charlotte i Žaklina Oštir kao Mathurine. Gusmana igra Stevan Radusinović, Don Carlosa Zoran Vujović, Don Alonsea Mišo Obradović, Don Louisa i Zapovjednikov kip Dragan Petrović Pele, a Pierrota i Dimanchea Dejan Ivanić.

Okrugli stol: Tako treba igrati “Don Juana”!

– Postaviti Molierevoa »Don Juana« danas znači igrati ga upravo ovako kako smo večeras vidjeli u predstavi Crnogorskog narodnog pozorišta u režiji Ane Vukotić. To je duhovita i suvremena reinterpretacija, pri čemu je Moliere ostao u potpunosti svoj. Bio je to izazov kojem se priklonila redateljica Ana Vukotić, ali i glumci, predvođeni sjajnim Draganom Mićanovićem – rekla je selektorica riječkog Festivala malih scena Željka Turčinović, obrazlažući zašto je dovela predstavu u Rijeku, neposredno izazvana na obraćanje jednom reakcijom iz gledališta, koja je tvrdila suprotno. Pohvale igri podgoričkih glumaca i gostiju ansambla, iskazali su istaknuti kazališni umjetnici i teatrolozi, pa je tako redatelj Vlado Vukmirović rekao da se Moliere ovako ne radi u teatrima na našim prostorima, a trebalo bi, jer je on ponikao iz histrionske igre, njegovi su se tekstovi izvodili po sajmištima, na trgovima… 

– Ova je predstava rađena u tom duhu – na praznoj pozornici, bez scenografije – a Dragan Mićanović je pravi biser predstave. Sretan sam što sam imao priliku gledati ga kao Don Juana, rekao je Vukmirović. 

Pohvalama predstavi pridružio se Bojan Munjin, ističući da se radi o hrabroj predstavi: – Raditi predstavu na ovim prostorima drugačije, a pritom biti žena – opasno je i gorko, čemu i večeras svjedočimo – rekao je Munjin.

Darko Lukić je dodao da režija Ane Vukotić »baca rukavicu u lice Don Juanu«, pri tom je pohvalio jezičnu obradu teksta, koja staleže razdvaja jezikom – književnim i dijalektom; Tajana Gašparović je konstatirala da se kod nas klasika uglavnom dekonstruira, ali ju gotovo nitko ne čita na suvremen način, što je Ana Vukotić učinila: – Ova predstava tematizira licemjerje, pri čemu je Don Juan jedini iskren do kraja – on  slobodno ostaje onakvim kakav jeste… Matko Botić je pak zaključio da je ovo Don Juan kojem vjerujemo, on je čovjek koji hoće sve i to odmah!

Redateljica Ana Vukotić je istaknula da je predstava koprodukcija CNP-a i Kotor Art festivala čiji je umjetnički direktor Paolo Magelli smatrao da upravo ona treba režirati »Don Juana«, predstavu koja će se igrati na otvorenim prostorima ljeti, a u teatrima tijekom kazališne sezone. 

– Plašila sam se klasike, jer to ranije nisam radila, ali kad smo krenuli shvatila sam da se treba držati Moliereovih okvira komedije, a ne drame. Jer, njegov Don Juan nema problem sa svojim načinom života, ali zato svi imaju problem s njim.

Publika je predstavi dala visoku ocjenu 4.31