Liam Scarlett nije se držao holivudskog filma, već knjige Mary Shelly i svoj je libreto bazirao na psihološkim momentima, a ne na hororu. Ganuti do suza sudbinom protagonista, gledatelji s podjednakim simpatijama ispraćaju Victora Frankensteina i njegovo Čudovište, a tome sigurno pridonosi i izvrsnost plesača i ansambla
Ansambl Kraljevskog baleta ovih je dana na sceni Royal Opera House u Londonu praizveo cjelovečernji balet mladog i nadasve talentiranog engleskog koreografa Liama Scarletta »Frankenstein«, a gledatelji u kinematografima 26 država diljem svijeta imali su izvanrednu priliku da pogledaju djelo u izvedbi premijerne podjele – solista koji će svojim ulogama ući u povijest.
Jer, Liam Scarlett je koreografirao i režirao neoklasični balet s nekim do sada neviđenim kombinacijama i ansambl figurama kojima je zadivio publiku i učinio tu predstavu – već nakon nekoliko repriza – novim hitom londonskog Kraljevskog baleta. Budući da je predstava nastala u koprodukciji s kućom San Francisco Ballet (gdje će na jesen imati premijeru), »Frankensteinu« je zagarantirana budućnost i na američkom tržištu.
Od škole do pozornice
Što to čini ovaj balet tako atraktivnim?
Uslijedila su kraća baletna djela za Miami City Ballet, San Francisco Ballet i Royal New Zeland Ballet; prošle godine učenici škole Kraljevskog baleta u Lonodnu praizveli su njegov »Treći stavak« u svojoj ljetnoj produkciji, a kao vrhunac dosadašnjeg umjetničkog rada tridesetogodišnjeg Liama Scarletta izveden je »Frankenstein« – njegov prvi cjelovečernji balet u tri čina!
Iako je zaista počeo koreografirati kao mladi umjetnik, Liam Scarlett je u svoj autorski tim odabrao vrhunske suradnike. Jedan od najizvođenijih živućih američkih kompozitora, čiji rad New York Times naziva »podjednako tradicionalnim koliko i inovativnim«, Lowell Liebermann, skladao je glazbu za Scalettov kratki balet »Viscera«, a suradnja se nastavila na »Frankensteinu« za kojeg je Liebermann komponirao »potpuno slikovitu muziku« koja naprosto traži baletno uprizorenje.
Budući da se – prema knjizi Mary Shelley – radnja odvija krajem 19. stoljeća, i Liebermannova glazba pripada tom vremenu – tehnički zahtjevna što joj daje suvremeni štih, ali klasične forme, uz korištenja motiva koji karakterno i atmosferski boje prizore. Dirigent predstave je Flamanac Koen Kessels, aktualni muzički direktor Kraljevskog baleta, koji je rekao da orkestar ROH-a nikad nije odsvirao više nota u manje vremena, što govori o tehničkoj zahtjevnosti partiture, ali je i napomenuo da je izvedba Liebermannove glazbe – čisti užitak.
Vizualni dizajn – scenografiju i kostime – potpisuje John MacFarlane, škotski umjetnik i suradnik poznatih koreografa i redalja, poput Jiria Kyliana, ali i Sir Petera Wrighta! U ovom baletu scenografija je klasična, što odgovara vremenu, a kostimi stilizirani, u završnim prizorima raskošni. Svjetlo potpisuje David Finn, svojevrsna ikona light designa u različitim žanrovima.
Psihologija i osjećaji
Liam Scarlett nije se držao holivudskog filma, već knjige i svoj je libreto bazirao na psihološkim momentima, a ne na hororu. Ostavši bez majke u trenutku kad odlazi na studij medicine, mladi Victor Frankenstein se povlači u sebe i mašta kako bi ju vratio u život. Odatle i njegovi eksperimenti kojima pokušava dati život neživoj materiji, a kada mu to uspije – razočaran je što je stvorio Čudovište. Njegova kreacija, međutim, ima osjećaje – doduše posesivne – želi Victora samo za sebe. Zato u posljednjem činu ubija sve one koje Victor voli, a njegov tvorac tada ubija sebe. Tugom shrvano Čudovište ostaje samo…
Publika je ispratila predstavu ovacijama. Ganuti do suza sudbinom protagonista, gledatelji s podjednakim simpatijama ispraćaju Victora i Čudovište, a tome sigurno pridonosi i izvrsnost plesača: Victora igra Federico Bonelli, visoki Talijan, dugogodišnji solist i prvak Kraljevskog baleta, a Čudovište je Steven McRae (kojeg inače najčešće gledamo u ulogama prinčeva), australijski plesač, već dvije godine prvak Kraljevskog baleta. Elizabeth pleše ljupka Španjolka Laura Morera, također prvakinja ovog baleta, koja kaže da je ulogom Victorove djetinje i zrele ljubavi – ostvarila ulogu života!