Otvaranje sezone

“Michelangelo”: Bili smo na probi uoči riječke premijere predstave Sebastijana Horvata

Kim Cuculić

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Otvaranje nove sezone HNK-a Ivana pl. Zajca rezervirano je za dramsku predstavu, i to koprodukciju riječkog HNK-a i Dubrovačkih ljetnih igara prema tekstu »Michelangelo« Miroslava Krleže, čije se režije prihvatio Sebastijan Horvat, dok je tekst dramatizirao Milan Marković Mathis



RIJEKA Nakon premijere na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, predstava »Michelangelo« sutra će premijerno, i na početku nove sezone, biti izvedena i u HNK-u Ivana pl. Zajca s početkom u 19.30 sati. Riječ je o koprodukciji riječkog HNK-a i Dubrovačkih ljetnih igara, a dubrovačka premijera bila je na Lokrumu. Predstava redatelja Sebastijana Horvata i dramaturga Milana Markovića Matthisa nastala je prema »Michelangelu Buonarrotiju«, drami iz ciklusa »Legende«, koja je nastala 1918. godine, a pripada ekspresionističkoj fazi Miroslava Krleže.


U toj ranoj fazi stvaralaštva, pa tako i u »Michelangelu«, jedna je od dominantnih tema ideja nadčovjeka, giganta, genija koji je u stanju iznova osmisliti društvo ili mu dati ključan poticaj za otvaranje prema utopijskoj perspektivi. U tom će se naumu i viziji veliki Michelangelo, kojeg drama prikazuje u vrijeme njegova oslikavanja Sikstine, sudariti s izazovima i porazima koje donosi prizemna realnost. Režije Krležina inventivnog dramskog uvida u tragiku genija prihvatio se slovenski redatelj Sebastijan Horvat, jedan od danas rijetkih redatelja u regiji koji ne bježi od barda hrvatske književnosti – Miroslava Krleže. Rakanu Rushaidatu, jednom od najboljih hrvatskih glumaca, povjerena je naslovna uloga Michelangela, a pojavljuje se i u ulozi glumca Gorana Babića.


Preispitivanje


Uoči riječke premijere redatelja Sebastijana Horvata pitamo zašto je odlučio raditi upravo ovaj Krležin tekst.– »Michelangela Buonarrotija« predložila je bivša ravnateljica Hrvatske drame Jelena Kovačić. Milan Marković Matthis i ja to smo prihvatili i odlučili nastaviti naš dijalog s Krležom. Odmah u početku bila je ideja da to bude koprodukcija HNK-a Ivana pl. Zajca i Dubrovačkih ljetnih igara. Dosta smo razgovarali o tom tekstu i došli do toga da danas živimo u svijetu u kojem je sve pod utjecajem ekonomije. Tako i umjetnost, ako se ne isplati i ako ne ulazi u ekonomske i ideološke sfere, kao da nema smisla. Sve je manje autonomnih umjetnika koji rade izvan trendova, što je teško. U predstavi se ne bavimo samo romantičarskom pričom o geniju i smislu umjetnosti, nego propitujemo i naše bavljenje kazalištem. Uspostavili smo dijalog s Krležom, uzimajući sve njegove probleme i praveći relaciju prema sadašnjosti.

Prvi čin je također interpretacija Krleže, dok u drugom činu preispitujemo našu vlastitu poziciju redatelja, glumaca, autorske ekipe… Sve je to prirodno proizišlo iz Krležina teksta. Sebe ne smatram genijem, kao što je bio Michelangelo, ali me zanimaju ti problemi. Kad je riječ o odnosu Michelangela i vlasti, on je ipak na kraju napravio onako kako je želio. Mislim da nezavisnost u umjetnosti u zapadnom svijetu zapravo ne postoji. Mi smo dio ovog svijeta i sami sebi trebamo postaviti mjeru i granicu. Nemojmo se zavaravati da smo nezavisni umjetnici koji rade neovisno o nečemu – smatra Sebastijan Horvat, dodajući da se dubrovačka i riječka predstava neće bitno razlikovati, premda je predstava u Dubrovniku, igrana u ambijentu Lokruma, imala dodatnu dimenziju.


Užitak suradnje




Glumac Rakan Rushaidat kaže da nije riječ o klasičnoj predstavi i klasičnom pristupu dramskom tekstu, pa tako ni Michelangela nije doživio kao uobičajeni lik koji treba interpretirati.


– Više sam se bavio samom temom Krležina komada; zašto je napisao »Michelangela«, u kojoj je on poziciji bio tada i što je ovim tekstom htio isprovocirati. Riječ je o vječnoj temi koja se u svojoj srži nikad ne mijenja za umjetnika. U Michelangelovo doba sve je kontrolirala crkva i postojala je cenzura. Miroslav Krleža tražio je način da o tome progovori, a da ne završi u zatvoru. Danas umjetnici uglavnom ne završavaju u zatvoru ili na lomači, ali su itekako pod nadzorom i pod budnim okom vlasti. U današnje vrijeme to je ekonomija. Iskrena potraga gotovo je nemoguća, jer sve naginje komercijali.



U »Michelangelu« glume i Aleksandar Cvjetković, Tanja Smoje, Nikola Nedić, Olivera Baljak, Jerko Marčić, Jasmin Mekić, Jelena Lopatić, Marija Tadić, Dean Krivačić, Edi Ćelić i Giuseppe Nicodemo. Sudjeluje i zbor riječkog HNK-a. Scenografiju i video potpisuje Igor Vasiljev, kostimografiju Belinda Radulović, glazbu Karmina Šilec, oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek, a scenski pokret Ivana Kalc.



Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim koncept predstave, ali mi se svidjelo. Radi se o zanimljivoj spiralnoj dramaturgiji, a posebno je važan završni monolog zahvaljujući kojem sam vidio cijelu sliku i svoju ulogu u svemu tome. U tom smislu moj Michelangelo nije klasičan lik, nego igrač unutra jednog tima. Riječ je o slojevitoj predstavi koja je svojevrsno putovanje kroz različite stilove, a završetak me podsjeća na Čehova. Kad sam prihvatio koncept, počeo sam uživati. Bilo je olakšanje da nije sve na mojim leđima.


Suradnja s ansamblom riječke Hrvatske drame predstavila mi je užitak. Radi se o nevjerojatnom ansamblu koji je prošao mnoge promjene. Prije dosta godina radio sam s njima predstavu »Komšiluk naglavačke« i u međuvremenu se dosta toga promijenilo. Neki su glumci još ovdje, a neki su otišli. Ansambl je »preživio« razne intendante i ravnatelje, pokazujući izdržjivost i disciplinu. I dalje se drže na okupu, nema ih puno i jako su povezani. Možda je to i zato što su jedini profesionalni glumački ansambl u Rijeci. Upoznao sam i nove, divne mlade ljude. Lijepo mi je raditi u Rijeci, koja je grad posebne energije – kaže Rakan Rushaidat.


Podsjetimo da je Sebastijan Horvat 2015. u »Zajcu« režirao Krležinu »Hrvatsku rapsodiju«, koja je nakon intervencije HAZU-a – nositelja Krležinih autorskih prava, preimenovana u »Nad grobom glupe Europe«. Na temelju prvih dojmova, možemo reći da ni »Michelangelo« neće biti doslovno scensko »čitanje« Krleže, već inovativna interpretacija.