Maša Kolar: Riječki plesači gladni su novog plesnog materijala
Svjetlana Hribar
21. siječanj 2012 17:46
Kopirali ste poveznicu članka!
Na scenu riječkog teatra stiže prvi put, iako ju plesači u regiji – dobro poznaju.
– U riječku »Carminu« došla sam kao asistentica Huga Viere, s kojim me u Zagrebu upoznao Giovanni di Palma, plesni umjetnik i zajednički prijatelj. Odmah smo shvatili da imamo srodnu estetiku, posebno sličan plesni vokabular i da gledamo na suvremeni ples – u istom pravcu. Hoću reći da na sličan način vidimo daljnji razvoj suvremenog plesa i to nam je bitna poveznica – kaže Maša Kolar.
Poveznica baleta
Kako je bilo prvi put raditi predstavu s Hugom Vierom – ipak je to za Vas bilo novo iskustvo. – Kad prvi put radite s nekim koreografom uvijek nešto naučite, bez obzira hoćete li to usvojiti. Meni se u radu Huga Viere posebno sviđa što ne radi s plesačima kroz sebe, iz svoje vizure, već preuzima plesačeva rješenja i dalje ih nadograđuje, dolazeći tako do sasvim neočekivanih rezultata, koji su uvijek originalni. To nalazim iznimno važnim i lijepim iskustvom na ovoj predstavi. Asistentica ste Hugu Vieri, ali igrate i glavnu plesnu rolu u predstavi. – Ne bih rekla da je glavna, ali je istina da moja uloga povezuje sve djelove ovog baleta. Glavnu rolu u predstavi ima Ricardo Freire, on je stalno na sceni i kao plesač za Huga je bio najveći izazov. Nadovezujući se na ono što sam o Hugovom radu rekla ranije – on je s Freireom imao vrlo razvijenu ideju uloge, od čega je na kraju malo ostalo, jer je potpuno uvažavao plesačeve ideje i njegov habitus. Na Ricardu zaista počiva ova predstava.
Plesači s potencijalom
Kako ste surađivali s članovima riječkog ansambla? To su najvećim dijelom solisti riječkog Baleta, koji izvrsno funkcioniraju u zajedničkoj scenskoj igri.
– Ono što sam osjetila kod riječkih plesača jeste da su s jedne strane visoki profesionalci, a s druge – gladni novog plesnog materijala. Suradnja je prošla »glatko«, bez ikakvih problema, iako na izvjesnoj distanci, što je za predstavu najbolje. Svi su plesači radili maksimalno angažirano, rekla bih da se razvila i pozitivna konkurencija, što sve ide vrlo u prilog predstavi u nastajanju.
A Vi osobno? Namjeravate li se vratiti s nekim svojim projektom u Rijeku?
– Budući da je ovo bilo pozitivno iskustvo, takva obično rezultiraju nastavkom suradnje. Još nije bilo govora o tome, svi smo još potpuno u mislima s ovom predstavom i jako nam je važno da dobro prođe kod publike, a što se mene tiče – rado bih radila s riječkim plesačima! Većina ima potencijala, sviđa mi se njihova »glad za stvaranjem«, i to bi trebalo iskoristiti, jer je takva atmosfera rijetka. Obično se ljudi u stalnom angažmanu prepuste kolotečini, što s riječkim plesačima nije slučaj.
