U sklopu Međunarodnog festivala malih scena na velikoj pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca prikazana je predstava »Ljudi od voska« Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Predstava je nastala prema dramskom triptihu suvremenog hrvatskog dramatičara Mate Matišića, a »Ljude od voska« režirao je Janusz Kica. Ovaj dramski tekst sastoji se od tri dijela – »Obožavateljica«, »Prvi musliman u selu« i »Ispod perike«. Poveznica između ova tri samostalna i stilski različita dijela je lik Viktora, dramskog pisca i scenarista, bivšeg rock gitarista i pop-rock zvijezde bivše Jugoslavije, što je autoreferencijalni pandan Mati Matišiću.

Živopisni likovi

Dramski triptih podnaslovljen je kao »Dramska suita u tri stavka«, što sugerira višestavačnu kompoziciju ciklične strukture. U prvome dijelu Viktor se neočekivano suočava sa svojom dalekom mladošću, otkrivajući kako sa zaboravljenom obožavateljicom iz svojih rokerskih dana dijeli i više od sjećanja, a što kompromitira njegov danas uredan građanski život. Viktor, naime, nije znao da s nekadašnjom obožavateljicom iz Srbije ima sina Nemanju koji je postao kriminalac.

U ulozi Nemanjine majke Jevrese izvrsna je Ksenija Marinković, koja na južnosrpskom dijalektu tumači nesretnu ženu, unoseći u svoju interpretaciju i dozu humora. Viktora pomalo suzdržanom gestom i intelektualno distancirano u sva tri dijela glumi Goran Grgić. Viktorovu suprugu Anu utjelovila je Ana Begić, a u ulozi Nemanje solidan je Luka Dragić. U ulozi Marijana, bivšeg rock bubnjara a danas odvjetnika, pojavljuje se Ivan Jončić, a zaposlenika srpske ambasade utjelovio je Slavko Juraga.

U »Obožavateljici« Mate Matišić na tragikomičan način otvara temu hrvatsko-srpskih odnosa, a u drugome dijelu naslovljenom »Prvi musliman u selu« Viktor se vraća u svoje rodno selo Ričice kod Imotskog, gdje ga sudbina jednog razočaranog bivšeg branitelja inspirira na pisanje drame. U ovom dijelu živopisni likovi govore dalmatinskom ikavicom, a Matišić kao dobar poznavatelj toga mentaliteta razotkriva njegovu tamnu stranu.

Dok na kraju »Obožavateljice« stiže vijest o tome da je Nemanja ubijen, u »Prvom muslimanu u selu« jedna od tema su samoubojstva mladih, a jedan od uzroka smrti je i predoziranje drogom. Ruralni ambijent, koji se rado poziva na svoje katoličanstvo, krije i druge mračne tajne – švercanje droge uz pomoć magaraca, incestuoznost, slučajeve suicida, netrpeljivost prema emigrantima…

U ulozi udovca Nikole, čija se kći objesila, upečatljiv je Siniša Popović, a seoskog »poduzetnika« Jozu utjelovio je Bojan Navojec. Ratnog invalida bez nogu Juru igra Ivan Glowatzky, a Jurina oca Antu tumači Milan Pleština. Jurine prijatelje igraju Silvio Vovk i Kristijan Potočki, dok je lokalnog političara Marinka utjelovio Alen Šalinović. Zanimljiv je lik mladenke (Jelena Perčin), Bošnjakinje koja se predstavlja kao Ukrajinka, a istovremeno je i pravoslavka, katolkinja i muslimanka.

Poznavajući biografiju Mate Matišića, završni dio triptiha »Ispod perike« možda je i najintimniji. Motiv koji se provlači kroz sva tri dijela je današnje društvo masovnih medija, u kojima pojedinci željni slave i medijske pažnje imaju potrebu javnosti razotkriti svoju najdublju intimu. U trećem dijelu Viktor i njegova žena pristaju preuzeti skrb o djetetu čija majka umire od raka, no ta će odluka raskrinkati potisnute konflikte u Viktoru.

Osobna iskustva

U ovom dijelu predstave glumački je uvjerljiva Alma Prica, čiji se lik Jasne suočava sa smrtonosnom dijagnozom. Budući da je i njezin suprug preminuo, svoju kći odluči ostaviti na skrb prijateljima – Viktoru i Ani. I u ovom slučaju dijete je na neki način žrtva, pa se na ekranima projiciraju portreti Nemanje, Nikoline mrtve kćeri i Jasnine kćeri.

Prema osobnom iskustvu, o kojemu su pisali hrvatski mediji, Matišić u »Ispod perike« ukazuje i na problem posvajanja djece. Odvjetnika Marijana tumači Damir Markovina, Jasninu sestru igra Vanja Matujec, a trenericu mažoretkinja Iva Mihalić. Kor dadilja glume Katija Zubčić, Barbara Vicković, Olga Pakalović, Ivana Boban i Dora Lipovčan.

Koristeći autobiografske podatke, Mate Matišić se u »Ljudima od voska« poigrava odnosom fikcije i stvarnosti, te izrazito medijski programiranom potrebom da u tekstu, a često i u životu, iščitavamo senzacionalističke naslove. U tom smislu nameće se pitanje etičnosti pisca, odnosno postoji li granica do koje smije razgolititi sebe i one koji ga okružuju. Zato Matišić na kraju dodaje »Dramski pogovor«, u kojemu se na neki način opravdava: »… Iako sam ga nastojao ignorirati, cijelo vrijeme pisanja gušio me je osjećaj krivnje zbog adaptiranja ljudi i stvarnosti…«

Triptih »Ljudi od voska« Janusz Kica postavio je u velikom prostoru naznačenom s tek nekoliko rekvizita (scenografi su Studio Numen i Ivana Jonke), u kojemu su likovi dosta udaljeni jedni od drugih. Matišićev predložak mogao bi biti postavljen i komornije, što bi inscenaciju učinilo još intimističkijom. Kostimografkinja je Doris Kristić, glazbu potpisuje Tamara Obrovac, a oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek.