Autonomni smo i to nam omogućuje da u svakoj krizi nađemo načina da napravimo dobru predstavu. Novac nije presudan. Glavni preduvjeti za dobru predstavu su kvalitetan tekst, dobar redatelj i glumci
Glumica Leonora Surian nova je ravnateljica Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca. Diplomirala je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti »Silvio D’Amico« u Rimu 2003. godine. Iste je godine primljena u stalni angažman u riječki HNK, najprije u Hrvatsku dramu, dok je sad već nekoliko godina članica ansambla Talijanske drame. Na početku razgovora Leonoru Surian pitamo kako je došlo do ideje da preuzme vođenje Talijanske drame.
– Već neko vrijeme cijeli ansambl Talijanske drame bio je željan promjene. U trenutku kad je u HNK Ivana pl. Zajca došlo do smjene intendanta, zaključili smo da bi Talijansku dramu trebao voditi netko tko najbolje poznaje naše specifičnosti i probleme, tko vrlo dobro poznaje ansambl, talijansku manjinu i mjesta u kojima gostujemo s našim predstavama, tko je upoznat s našim prioritetima i potrebama u stvaranju predstava. Budući da naš ansambl dosta gostuje, važno je i voditi računa o tome da se rade predstave koje su mobilne i lakše za transport. Bitno je i zadovoljiti potrebe naše publike u Rijeci, Istri i Sloveniji, koja je različita.
Odgovoran posao
Ideja se spontano rodila među glumcima ansambla. Ponudila sam se da bih uz podršku svih bila voljna zastupati interese Talijanske drame, talijanske manjine i Talijanske unije. Puna sam ideja i želje za realizacijom. Svjesna sam težine i važnosti svoje pozicije u odnosu na Grad Rijeku, kazalište, talijansku zajednicu, Talijansku uniju i Narodno sveučilište u Trstu. To je velika odgovornost, ali se radujem jer mislim da mogu mnogo dati. Važno mi je i to što imam podršku cijelog ansambla, intendanta, Talijanske unije i Narodnog sveučilišta u Trstu.
Kao glumica sad ste se našli u novoj ulozi ravnateljice. Hoćete li i dalje glumiti i uspjeti izbalansirati te dvije funkcije? – Ja sam dio glumačkog ansambla Talijanske drame i svjesna sam da je funkcija ravnateljice privremena i vezana je uz intendanta koji trenutačno vodi kazalište. Kad moj mandat završi, i dalje ću biti glumica Talijanske drame. Budući da imamo mali ansambl, po potrebi ću uskakati u pojedine projekte. Glumit ću već u našoj prvoj premijeri »Le fatiche di Pseudolus/Pseudolusove muke« prema motivima Plauta. Mislim da ću uz dobru organizaciju uspjeti voditi Talijansku dramu i glumiti, a pored toga biti i dobra mama svojoj Eleni.
Kakva je situacija u ansamblu Talijanske drame? Imate li dovoljno glumaca? – Imamo devet članova ansambla. Nedostaje nam mladih glumaca i glumica. Zato smo za »Pseudolusove muke« raspisali audiciju. Bilo bi dobro da možemo zaposliti nekoga iz redova talijanske manjine. Često se nalazimo u situaciji da igramo po nekoliko uloga u predstavi, a skoro uvijek pozivamo gostujuće glumce. Osobno mi je jako važno da u projekte budu uključeni svi ili barem većina ansambla i da dođu do izražaja.
Od Pinokija do Krleže
Možete li ukratko predstaviti novu kazališnu sezonu Talijanske drame? – U ovim kriznim vremenima sezonu smo odlučili otvoriti s jednom komedijom. Riječ je o već spomenutom naslovu »Pseudolusove muke«, koji će režirati Giovanni Battista Storti. Vraćamo se Plautu, najvećem komediografu rimske književnosti. Bit će to glazbena komedija koja povezuje komade »Hvalisavi vojnik«, »Lažljivac« i »Avet«. Uz glumce Talijanske drame u predstavi će nastupiti član Hrvatske drame Denis Brižić, glumac Mirko Soldano te članovi Orkestra i Baleta. Glazbu radi Zvjezdan Ružić, a kostime Sandra Dekanić. U siječnju slijedi premijera za najmlađe »E se invece di Pinocchio/Pinokio«. Ova predstava imat će dvije paralelne premijere u Talijanskoj i Hrvatskoj drami, na talijanskom i hrvatskom jeziku. Prema motivima Collodijeva »Pinocchija« Elvia Nacinovich, koja će potpisati i režiju predstave, napisala je vlastitu verziju koja je smještena u Istru i ima dijelove na dijalektu, a Bruno Nacinovich će za tu prigodu komponirati glazbu. Nakon toga u ožujku je na programu monolog Rosanne Bubole »Le quinte della vita/Kulise života«, za koji je ova glumica Talijanske drame 2013. osvojila prestižnu nagradu »Istria Nobilissima«. Sezonu zatvaramo s Krležinom dramom »Agonia/U agoniji« u režiji Nenada Glavana, ali smo još u fazi dogovora.
Što je s repriznim naslovima? – Što se Talijanske drame tiče, teže je organizirati reprize, iz više razloga. Prvi je taj što Talijanska drama ima nešto manje publike i nakon nekoliko izvedbi u Rijeci više nema interesa. Treba proći neko vrijeme da bi se ponovno pojavilo zanimanje za naše predstave. Osim toga, mali smo ansambl i nema nas dovoljno da paralelno radimo na više projekata. Često moramo angažirati goste, što povećava troškove, a oni i nisu uvijek dostupni. Unatoč tome, obnovit ćemo predstavu »El dia que me quieras«, koju ćemo obogatiti s članovima Baleta. Planiramo neke reprize i za Riječke ljetne noći. Izdvojila bih i vrlo kvalitetnu predstavu »Kafka Project«, koju ćemo predložiti za festivale u Italiji i Europi.
Mobilne predstave
Hoćete li nastaviti njegovati liniju Talijanske drame koja se temelji na izvođenju djela talijanskih autora te hrvatskih autora u prijevodu na talijanski? – To je jedna od linija. Zato smo i predložili Krležu. Sezonu počinjemo s Plautom kao klasikom, a na repertoaru su i tekstovi naših autorica Elvije Nacinovich i Rosanne Bubole. One su primjer svestranosti članova ansambla Talijanske drame. Osim što dobro glume, glumice i glumci ansambla Talijanske drame pišu, pjevaju, komponiraju, rade scenografiju… Cilj mi je da se našim umjetnicima pruži šansa da iskažu svoju svestranost.
U »Pseudolusovim mukama« Elena Brumini radit će scenski pokret, za »Pinocchija« Bruno Nacinovich piše glazbu, Toni Plešić zadužen je za scenografiju… Unatoč krizi i financijskim problemima nadam se da nikad nećemo iznevjeriti našu publiku. Zbog svestranosti smo autonomni i to nam omogućuje da u svakoj krizi nađemo načina da napravimo dobru predstavu. Novac nije presudan. Glavni preduvjet za dobru predstavu su kvalitetan tekst, dobar redatelj i glumci.
Voljela bih da s našim predstavama dođemo do što više talijanskih zajednica, kojih ima više od pedeset. Zato je važno da radimo što mobilnije predstave.
Talijanska drama već godinama ima svega dva pretplatnika. Kako to mislite promijeniti? – Prije svega treba ponuditi dobar program. Mislim da se broj pretplatnika može povećati i na tome treba raditi. Naglasila bih i da su sve naše predstave s titlovima na hrvatskom jeziku. Ovom prilikom pozivam što više gledatelja da prate predstave Talijanske drame.
