Ukroćena goropadnica

Kako je Petruccija “ukrotila” Katea: Pogledali smo predstavu Royal Shakespeare Company

Kim Cuculić

Foto I. Yum/RSC

Foto I. Yum/RSC

U novoj verziji muške i ženske uloge su zamijenjene – Battista Minola postao je žena koju tumači Amanda Harris. Goropadnica Katarina postala je Minolin stariji sin kojega igra Joseph Arkley. Petruccio, koji prosi Katarinu, postao je Petruccija u izvrsnoj interpretaciji Claire Price 



Engleski gradić Stratford-upon-Avon veže se uz Williama Shakespearea, koji je prema nekim podacima ovdje kršten 1564. godine, a tu je i preminuo 1616. Podaci iz Hrvatske enciklopedije kažu da je rođen kao treće od osmero djece u imućnoj stratfordskoj obitelji. Neki pak smatraju da Shakespeare nije ni postojao te njegova djela pripisuju nekom drugom autoru čiji je pseudonim bio William Shakespeare, ili čak skupini od nekoliko autora koji su koristili to ime.


U znaku barda 


Bez obzira na dvojbe, Stratford-upon-Avon – koji smo nedavno posjetili – sav je u znaku ovog barda engleske književnosti: njegov duh kao da lebdi cijelim gradićem. U novije vrijeme kazalište The Royal Shakespeare Company renoviralo je Royal Shakespeare Theatre, napravivši pozornicu koja još više približava glumce i publiku. Za vrijeme našeg boravka u Stratfordu na programu Royal Shakespeare Company bila je nova produkcija Shakespeareove komedije »Ukroćena goropadnica« (izvorno: »The Taming of the Shrew«), u režiji Justina Audiberta. Komad je napisan u prvoj polovici 1590-ih, a tiskan je 1623. godine. Bila je to farsa za elizabetansku publiku, a kao inspiracija poslužila je militaristička kraljica Elizabeta I. Neki »Ukroćenu goropadnicu« opisuju kao antifeministički komad, odnosno kao komediju »rodnosti i materijalizma«, hijerarhije i moći.


Polemički tonovi 


Nova predstava RSC-a izazvala je polemičke tonove, jer se Justin Audibert upustio u interpretaciju u kojoj je zamijenio spolove – zamjenjujući patrijarhat matrijarhatom. U originalu radnja se događa u Padovi, gdje su se okupili prosci lijepe Biance, kćeri bogatog Battiste Minole. Međutim, otac je ne želi udavati dok se ne uda njena starija sestra Katarina, poznata po svojoj nezgodnoj i goropadnoj naravi. U Padovu stiže veronski plemić Petruccio u potrazi za bogatom ženom i dobrim mirazom. Prijatelj Hortensio, jedan od Biancinih prosaca, upućuje ga na Katarinu. Prva fabularna linija prati turbulentno Petrucciovo udvaranje temperamentnoj Katarini, tijekom kojeg Petruccio nepredvidivim ponašanjem i domišljatim potezima primorava mladu na promjenu vlastite ćudi. Protagonisti se zaljubljuju i na kraju komedije su najskladniji par. Druga fabularna linija prati zaplete i obrate vezane uz prošnju mile, ali i proračunate Biance, čiju ruku žele padovanski plemić Hortensio, stariji bogataš Gremio i student iz Pise Lucenzio, inače i sin bogatog firentinskog gospodina. Bianca se na kraju udaje za Lucenzija, dok Hortensio ženi bogatu udovicu.


Moćne žene




U Audibertovoj verziji muške i ženske uloge su zamijenjene – Battista Minola postao je žena koju tumači ekspresivna Amanda Harris, dobitnica Nagrade Olivier. Goropadnica Katarina postala je Minolin stariji sin kojega igra Joseph Arkley, dok je mlađeg sina Bianca utjelovio dugokosi James Cooney. Veronski plemić Petruccio, koji prosi Katarinu, postao je Petruccija u izvrsnoj interpretaciji Claire Price – poznate engleske glumice koja je, primjerice, glumila u televizijskim serijama »London’s Burning«, »Dalziel and Pascoe«, »Rosemary and Thyme«, »Agatha Christie’s Poirot«, »Midsomer Murders« i drugima. Izdvojimo i naslove »Rebus« i »The Second Best Exotic Marigold Hotel«. Nakon nekih od ovih uloga, lijepo je Claire Price vidjeti i na kazališnim daskama – Petrucciju igra s puno živosti, strasti i temperamenta, habitusom podsjećajući na Elizabetu prvu.


Sukladno koncepciji predstave, Hortensio je postao Hortensija (Amelia Donkor); Gremio je Gremija (Sophie Stanton); Lucenzio je Lucentija (Emily Johnstone); Tranio je Tranija (Laura Elsworthy); Biondello je Biondella (Amy Trigg), a Vincenzo je Vincentija (Melody Brown). Ne radi se ovdje o poigravanju konvencijama elizabetanskog kazališta u kojemu su muškarci glumili ženske uloge, već o potpunoj promjeni rodne i spolne perspektive kojom je došlo i do pomaka u interpretaciji Shakespeareove »Ukroćene goropadnice«. U Audibertovoj predstavi žene su prikazane kao jače od muškaraca – one nose mačeve i snažnije su u svakom pogledu, dok su muškarci pomalo feminizirani i »potlačeni«. Petruccija se tako s nevjerojatnom okrutnošću odnosi prema svome suprugu Kateu, no na kraju ga »ukroti« i završnica je kao u izvorniku.


Osim zamjene muško-ženskih uloga, režija Justina Audiberta uglavnom je klasična, ali vrlo dinamična. Glazba se izvodi uživo i točno naglašava pojedine dramatske ili komične elemente, dok je Hannah Clark kreirala kostime po uzoru na one iz elizabetanskog doba. Najveća vrijednost ove predstave, iz koje izvire tipičan britanski humor, su sjajni glumci koji osvajaju svojom ekspresivnošću, izvrsnom dikcijom i energičnim kretanjem pozornicom koja s dvama prolazima »ulazi« u gledalište. U predstavi glumi i izvođačica u invalidskim kolicima, izvrsna Amy Trigg.