Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
13. prosinca 2017.
Uskoro premijera

"Julije Cezar u Egiptu": Bili smo na probi Händelove opere u riječkom kazalištu

Cornelia (Ivana Srbljan), Cezar (Diana Haller) i Tolomeo (Sonja Runje) s redateljem i dramaturgom Marinom Blaževićem / Snimio Marko Gracin
Cornelia (Ivana Srbljan), Cezar (Diana Haller) i Tolomeo (Sonja Runje) s redateljem i dramaturgom Marinom Blaževićem / Snimio Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 2. svibanj 2016. u 9:19 2016-05-02T09:19:58+02:00

Riječki »Julije Cezar« nije predstava u kojoj pjevači stoje na rampi i »lijepo pjevaju«.To je dinamična izvedba prepuna događanja, u kojoj protagonisti ne samo što pjevaju sa scene, iz loža i gledališta, već izvode i neočekivane vratolomije, ilustrirajući radnju  koja se – prema libretu – događa u Egiptu

U riječkoj Operi HNK-a Ivana pl. Zajca ovih dana održavaju se završne probe za premijeru Händelove opere »Julije Cezar u Egiptu« – baroknog djela, kakva nisu često na repertoaru naših opera. Štoviše, uprava riječke kazališne kuće tvrdi da je to prva barokna opera koja će biti izvedena na riječkoj sceni, a razlog – osim proširenja repertoara – jest izvrsna pjevačka podjela koju riječka opera ima na raspolaganju.

U naslovnoj ulozi nastupit će posebna gošća, mlada Riječanka Diana Haller, mezzosopranistica koja prije svoje tridesete već ima zavidnu karijeru u Europi – najmlađa je solistica štutgartske opere i česta gošća njemačkih kuća, ali i švicarskih, talijanskih, nizozemskih i francuskih pozornica, u više je navrata bila cover za role svog faha u Metropolitanu i samo je pitanje dana kad će tamo debitirati.

Alternacija u ulozi Cezara Diani Haller je riječka mezzosopranistica Ivana Srbljan, koja u prvoj podjeli pjeva ulogu Cornelije, Cleopatru tumači sopranistica Anamarija Knego, Sesto je Marko Fortunato, Achilla Dario Bercich, u dvije manje uloge nastupaju Slavko Sekulić i Olga Kaminska, a u važnoj ulozi Tolomea prvi put ćemo gledati još jednu gošću – mladu altisticu Sonju Runje.

Dinamika probe

Redateljski koncept predstave odgovara pitanju kako današnjoj publici predstaviti baroknu operu, kaže Marin Blažević koji, zajedno s Oliverom Frljićem, potpisuje dramaturgiju i režiju predstave.

– Odlučili smo se za koncept konstrukcije opernog spektakla, ekstremne spektakularnosti i njegovu razgradnju. Predstava, naime, počinje kao sjedeća proba, ali se kroz prvi čin dodaju elementi scenografije i kostima, da bi u drugom činu igrali pravu predstavu, a u trećem se vraćamo u realnost, natrag na probu!, kaže Blažević.

Nešto od toga – ne sve, jer predstava traje duže od probe kojoj smo nazočili – vidjeli smo krajem prošlog tjedna na riječkoj sceni. Bila je to proba bez orkestra, ali pod dirigentskim vodstvom asistenta Villea Matvejeffa, mladog Matije Fortune, uz korepeticiju Ane Anconelli.

Na probi je bilo vrlo živo – osim solista pjevača, tu su i dvije balerine (Marta Kanazir i Marta Voinea Čavrak) , a među njima su se vrzmali fotografi koji su došli snimiti probu, kostimografkinja Sandra Dekanić, koja popravlja detalje i pomaže protagonistima da nose kostim onako kako je zamišljen; uz redatelja Blaževića tu je i scenograf Dalibor Laginja, u stalnoj komunikaciji s djelatnicima tehnike bez čije prisutnosti na cugovima i u back-stageu nema čarolije, a posljednje detalje bilježi i dizajner svjetla Dalibor Fugošić.

Pjevanje uz vratolomije

Riječki »Julije Cezar« nije predstava u kojoj pjevači stoje na rampi i »lijepo pjevaju« arije i recitative, pa tako četiri i pol sata! To je dinamična izvedba prepuna događanja, u kojoj protagonisti ne samo što pjevaju sa scene, iz loža i gledališta, već izvode i neočekivane vratolomije, ilustrirajući radnju koja se – prema libretu – događa u Egiptu: u raskošnim odajama Kleopatre, u zarobljeništvu, u pustinji. Ima tu ubojstava, skakanja u more, bitaka i narodnog veselja, a sve suvremenim sredstvima u kombinaciji s onim najtradicionalnijim – ljudskim glasom.

Ono što primjećujem kao različito od većine proba kojima sam prisustvovala jest neka harmonija, mir i sklad, što je rijetko na završnim pokusima u teatru. Nema nervoze, podizanja glasa, ali postoji permanentan muzički naboj koji probu čini zanimljivom čak i bez orkestra i nizanjem scena »na preskok«!

Pitam Marina Blaževića kakve su dramaturške rezove primijenili na djelu, budući da su barokne opere, u svoje vrijeme, trajale 4 do 5 sati i bile više društveni nego umjetnički događaj.

– Radi se o klasičnim dramaturškim zahvatima – neke smo arije skratili, neke izbacili, nekim likovima smanjili prisutnost, no unatoč tome smo ostali na gotovo baroknom trajanju od 3.5 sata! Danas se ove opere vrlo rijetko izvode integralno, osim na festivalima kao što je salzburški, a neke se arije već tradicionalno – ne pjevaju! Ali u našoj predstavi smo se vodili osobnostima pjevača! Recimo, Cezarovu ariju Quel torrente che cade dal monte, jednu od najtežih u cijeloj operi, neki i vrlo poznati pjevači skraćuju, tj pjevaju samo prvi dio, a Diana Haller ne samo što ju izvodi integralno, već pjeva i visoki C na kraju!

Iako ovu ariju nismo čuli na konkretnoj probi, ipak ono što sam vidjela najavljuje iznimno zanimljivu predstavu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka