Istaknuta dramatičarka

Izniman interes javnosti: Štivičić predstavila hrvatsko izdanje drame ”Tri zime”

Hina



Drama »Tri zime« istaknute hrvatske dramatičarke s londonskom adresom Tene Štivičić, praizvedena u studenome 2014. u The National Theatre u Londonu, objavljena je uoči hrvatske prazvedbe u subotu 30. travnja u Hrvatskom narodnom kazaštu (HNK) Zagreb i u hrvatskom književnom izdanju te predstavljena u utorak u Zagrebu uz izniman interes javnosti.


Dramu, u kojoj kroz priču o nekoliko naraštaja jedne hrvatske obitelji, ispričanu u prvome redu iz pozicije njezinih ženskih članova, Štivičić sastavlja kaleidoskop hrvatske društvene povijesti od 1945. do danas, britanska je kritika ocijenila najboljom dramom postavljenom te godine u Londonu. Drama je osvojila nagradu Susan Smith Blackburn za 2015.


Na hrvatskome ju je objavio nakladnik Hena com, u prijevodu i adaptaciji same autorice, a o njoj je na predstavljanju u Velvet cafeu u Dežmanovu prolazu uvodno govorila urednica Marina Vujčić.


»Tena Štivičić prije deset je godina uvrštena u BBC-jev popis 50 mladih autora koji će obilježiti sljedećih 50 godina teatra u Velikoj Britaniji i pokazalo se da je to bila itekako dobra prognoza«, kazala je Vujčić. Njezine se drame izvode na brojnim europskim pozornicama, prevedene su na mnoge jezike te su višestruko nagrađivane i u zemlji i inozemstvu, a drama »Tri zime« prije pet je dana premijerno izvedena i u Sloveniji u Mestnom gledališču ljubljanskom, napomenula je.Štivičić je kao ishodište za dramu uzela priču iz vlastite obitelji, nadahnuta teškim životom svoje prabake, koja je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radila kao sobarica u bogataškoj kući, te rodila izvanbračno dijete. Dramu je strukturala kao priču o sudbinama snažnih žena iz četiriju naraštaja jedne zagrebačke obitelji koje, od 1945., preko 1990. do 2011. povezuje jedna kuća. Autorica je pojasnila kako je njezina prabaka rođena u Austro-Ugarskoj Monarhiji a ono što ju je zanimalo su »ciklički motivi unutar obitelji, mjene vrijednosnih sustava, ponavljanje nužnosti usvajanja novog sistema, te koliki je ljudski kapacitet da se prilagodi takvim tektonskim promjenama«.Nadalje, važno joj je bilo istražiti kako je svaka ta društvena promjena, novi svjetonazor, utjecao na položaj žena, na razvoj njihovih glasova i razvoj svijesti, kazala je Štivičić.

»Ono što je ključno je da je svakoj od tih generacija dobrim dijelom zbog promjene društvenih sustava obrazovanje bilo sve dostupnije; ta velika krivulja koja se dogodila od lika prabake koja je bila služavka, praktički nepismena, i nije imala glas da artikulira svoju sudbinu i uzme ju u svoje ruke, do generacije žena kojima ja pripadam, na neki je način trimumfalna putanja prema samosvjesti, slobodi i osvještenosti«, napomenula je.


Uvrštena i »Četvrta zima«


Prva je zima u drami zima 1945., kada majka i kći s mužem i tek rođenom djevojčicom po partijskom ključu useljavaju u vilu endehaškoga emigranta, koja krije još jednu preostalu stanovnicu i majčinu staru poznanicu. Slijedi zima 1990., u vrijeme uoči Domovinskoga rata, kada je nova država još u povojima a obitelj Kos se u kući okuplja na karminama.


Posljednja je zima iz naslova zima 2011., u osvit nove Unije, kada se u kući priprema vjenčanje, a obitelj Kos ponovno je na okupu, zatvaraju se neka obiteljska poglavlja i prekidaju duge šutnje, dok novi moćnici vođeni samo ideologijom kapitala kroje sudbinu kuće u kojoj se talože godine i sjećanja.


U ovome izdanju drame pridodana je i dosad neobjavljena scena »Četvrta zima«, koja nije izvođena na pozornici a njezina se radnja odvija u studenome 1918. Štivičić je pojasnila kako je ta scena neka njena »igra pronalaženja ishodišta te obitelji, poigravanje s krležijanskom atmosferom«.


Dijelove drame uprizorile su glumice Luca Anić i Mada Peršić, koje glume u njezinu prvom hrvatskom uprizorenju u HNK-u Zagreb, a redatelj Ivica Buljan, koji je postavlja u HNK, istaknuo je kako je Štivičić tom dramom Zagrebu dala dodanu vrijednost poklonivši čitateljima »jednu vrstu intimne prtljage koja im omogućuje da dešifriraju tajne kutove i prolaze, život stanovnika ljudi koji taj grad napučuju«.


»Ta je drama također i politička, u tom smislu da će nas staviti pred pitanja jesmo li sami odgovorni za život u takvim sivim zimama, a koliko god su likovi definirani, u svakome postoji fikcionalni potencijal da otvori pitanje što znači moralna odgovornost, prije svega u kontekstu obitelji«, napomenuo je redatelj.U njoj se, također, prepoznaje vrhunski dramski tekst u kojemu će se publika lako identificirati ne samo s jednim, već s čitavim nizom likova, kazao je.»U teatrološkom smislu, riječ je o drami koja je s jedne strane dobro skrojen komad koji poštuje sve zakonitosti klasičnog dramskog pisanja stroge narativnosti. Ona lebdi između dva kontradiktorna pola, gdje se s druge strane nalazi suvremenost koja nas nepresteno potiče da se zapitamo. U konačnici, ta je drama jedna povijesna obiteljska snovita struktura bogata izrazima, prizorima i likovima«, poručio je Buljan. Tena Štivičić (1977.) diplomirala je dramaturgiju na zagrebacˇkoj Akademiji dramske umjetnosti 2001., te 2004. magistirala na londonskom Goldsmiths Collegeu, na odsjeku za dramsko pismo. Od tada zˇivi i radi u Londonu i Zagrebu, a pisˇe na hrvatskom i engleskom. Njezine se drame izvode u brojnim europskim zemljama, prevedene su na mnoge jezike i dobile mnoge nagrade, među kojima Europsku autorsku nagradu i Nagradu za inovativnost na Heidelberger Stu¨ckemarktu 2008.Objavila je još zbirku drama »Dvije i druge« (2008.), te zbirke kolumni »Odbrojavanje« (2007.) i »Vrag ne spava« (2010.). Njezina drama »Invisible (Nevidljivi)«, premijerno izvedena u Velikoj Britaniji 2011., trenutno je u pripremi kao igrani film. U Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) premijerno su postavljene njezine drame »Sedam dana u Zagrebu« i »Krijesnice«. Živi u Londonu i trenutno planira roman prvijenac »O patkama i ljudima«.