Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena u znaku je novih iščitavanja klasičnih tekstova. Dosad smo vidjeli Shakespeareova »Hamleta« u verziji Aleksandra Popovskog i Tollerova »Hinkemanna« u novom čitanju Igora Vuka Torbice, dok je Čehovljeva »Ivanova« postavila Tatjana Mandić Rigonat. Za razliku od Popovskog i Torbice, Mandić Rigonat svojom režijom i adaptacijom prilično se čvrsto drži Čehovljeva dramskog predloška, inscenirajući »Ivanova« Narodnog pozorišta u Beogradu u velikoj mjeri klasično.

Njena osnovna zamisao je da predstavu postavlja kao »Muzej Ivanov«, što je u jednom razgovoru objasnila time da je danas duša postala muzejska kategorija. No ovakav pristup još je dodatno muzealizirao Čehovljevu dramu koja ima potencijala i za suvremeniju interpretaciju.

Sukladno redateljskoj ideji, scenograf Branko Hojnik scenski je prostor oblikovao poput neke muzejske dvorane s povijesnim namještajem, Sašina vjenčanica izložena je u vitrini, a Čehovljevi likovi i glazbenici koji glazbu izvode uživo smješteni su unutar okvira velike salonske slike.

Riječ je o nekoj vrsti »žive slike« (tableau vivant), koja označuje dramaturgiju kojom se prikazuje sredina i pruža niz slika čovjeka pomoću prizora iz svakodnevnog života. U predstavi »Ivanov« likovi izlaze iz okvira slike ili ponovno ulaze u nju, a njihov život odvija se na muzejskoj pozornici.

Komična crta

Nikolaja Aleksejeviča Ivanova, prezadužena posjednika koji nije sretan u braku, utjelovio je Nikola Ristanovski. Prigušenom gestom i pomalo introvertiranom glumom Ristanovski igra umorna, depresivna i razočarana »suvišnog« čovjeka, čija duboka hamletovska melankolija završava samoubojstvom. Zbog nagomilanih problema, ali i pritisnut dosadom ruske provincije, Ivanov nalazi izlaz u tragičnom činu.

Njegovu smrtno bolesnu ženu, Židovku Anu Petrovnu, tumači Nada Šargin, a ulozi mlade Saše koja se treba udati za Ivanova odlična je Hana Selimović. Pored nje upečatljivu ulogu starog grofa Matveja Semjonoviča Šabeljskog ostvario je sjajni Predrag Ejdus. U ulozi Lebedjeva, predsjednika zemaljske samouprave, dojmljiv je i Branko Vidaković. Svojom interpretacijom istaknula se i Branka Petrić koja je u ulogu Avdotje Nazarovne, starice neodređenog zanimanja, unijela komičnu crtu.

U »Ivanovu« Tatjane Mandić Rigonat, koji se kreće između tragičnog i komičnog, glume i Danijela Ugrenović (Zinaida Savišna, žena Lebedjeva), Nenad Stojmenović (mladi liječnik Lvov), Nikola Vujović (upravitelj imanja Borkin), Vanja Milačić (udovica Babakina), Bojan Krivokapić (poreznik Kosih), Jelena Živković (sluškinja), Predrag Vasić (danguba Jegoruška), Nemanja Konstantinović i Jelena Halupa (gosti). Glazbu Irene Popović izvode Nikola Dragović, Ivan Mirković i Nemanja Bubalo. Starinske kostime osmislila je Bojana Nikitović.

Svijet dronjaka

Rusko kazalište OKOLO iz Moskve predstavilo se na MFMS-u predstavom »Svršetak igre« Samuela Becketta, u režiji Alekseja Levinskog. Nakon muzejskog Čehova vidjeli smo jednog poprilično lektirnog Becketta. Ni Levinski baš nije inovativan u scenskom čitanju dramske klasike, pa je rezultat podosta pravocrtna predstava s ispisanim didaskalijama i nacrtanim rekvizitima. Glumci izgovaraju tekst jednolično i emotivno distancirano, a i za teatar apsurda predstava je suviše statična i monotona.

Kao i u nekim drugim Beckettovim dramama, i u »Svršetku igre« važna je simbolika pijeska, koji postaje znakom neplodnosti. U tom smislu »Svršetak igre« je djelo apokaliptičnog ekstrema, odnosno slika svijeta koji je suh, besplodan i u konačnici bezobličan. U ovoj Beckettovoj drami sunce se više ne vidi i ne čuje se šum mora, a Zemlja je opustjela. Drugih životinja osim štakora i gamadi nema, a Hamm ima samo svog plišanog psića. Lica iz drame posljednji su primjerci ljudske vrste.

Isticano je mnogo puta da je Beckettov svijet – svijet dronjaka. I u »Svršetku igre« dronjci imaju aktivnu dramaturšku ulogu – Hamm i Clov odjeveni su u dronjke, dok su Nagg i Nell u ruskoj predstavi odjeveni u crne frakove. U svijet dronjaka spada i krpa kojom nepomični i slijepi Hamm prekriva lice. U kantama za smeće – rekvizitima pada i propasti koji fizički nisu vidljivi na pozornici – spavaju Nagg i Nell. Hamm sjedi u stolici, s crnim naočalama, dječjom dudom i zviždaljkom oko vrata.

Clov je pokretan i kreće se prostorom umjesto Hamma, prema njegovim uputama. Naggu i Nell čula su već potpuno oslabjela, a zubi poispadali. Clov se na kraju sprema na odlazak, a Hamm govori o svršetku i prošupljenom krpom prekriva lice… U ruskoj predstavi Hamma tumači Anatolij Egorov, Clov je Aleksej Mišakov, Nagg je Ivan Sigorskih, a Nell je utjelovila Natalija Posdnjakova. Scenograf je Viktor Arhipov.