Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
Filozofski teatar

Herta Müller: Diktatura funkcionira na načelu "to se mene ne tiče"

Foto: Denis Lovrović
Foto: Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 29. svibanj 2018. u 10:38 2018-05-29T10:38:27+02:00

Diktatura je za Müller uvijek književna tema; katastrofe su uvijek tema, i to ne samo za jednu generaciju. Za sebe je spisateljica rekla da nije traumatizirana onime što joj se događalo za Ceaucescuove vladavine u Rumunjskoj. Ona jest oštećena, ali nije traumatizirana

ZAGREB Poezija u diktaturama igra veliku ulogu. Poezija se može naučiti napamet, za razliku od romana i može ju se nositi sa sobom. U ekstremnim situacijama kao što je zatvor, logor ili gulag, ljudi pribjegavaju poeziji i recitiraju je za sebe. Za ateiste poezija je neka vrsta molitve – sve to kazala je njemačka (po jeziku, državljanstvu i etnicitetu) i rumunjska (po mjestu rođenja) dobitnica Nobelove nagrade za književnost Herta Müller na Filozofskom teatru održanom u Hrvatskom narodnom kazalištu. A navela je i egzistencijalnu razliku između romana i poezije, jer roman može osigurati egzistenciju, poezija ne.

U raspravi s voditeljem Srećkom Horvatom mnogo je vremena posvećeno pitanju diktature. Müller je bila pripadnica njemačke manjine u Rumunjskoj u doba komunističke vlasti Nicolaeaja Ceaucescua i zbog protivljenja njegovoj vlasti, ali i i zbog toga što je Njemica, bila je šikanirana, sve dok kasnih osamdesetih nije iselila u Zapadnu Njemačku. Diktatura je za Müller uvijek književna tema; katastrofe su uvijek tema, i to ne samo za jednu generaciju. Za sebe je rekla da nije traumatizirana onime što joj se događalo u Ceaucescuovoj vladavini. Ona jest oštećena, ali nije traumatizirana. Horvat je otvorio i pitanje diktature u zapadnom svijetu, na internetu, zbog njegova nadzora. No Müller je odbacila tu usporedbu s klasičnim diktaturama. U diktaturama se pojedince kontrolira iz političkih razloga, a sam pojedinac ne bira hoće li biti kontroliran. U vremenu interneta ljudi sami sudjeluju u tome, oni su ti koji daju podatke i činjenice, a to nije usporedivo, jer »postoje razlike između Zapada i Kine«, kazala je nobelovka. Osvrnula se i na ljude koji znatan dio vremena žive u virtualnoj stvarnosti na internetu.

– Idu mi na živce ljudi koji su toliko ludi za tim stvarima i misle da će u tome više toga doživjeti. Cijeli dan gledaju u ekrane na mobitelu i ne znaju gdje su – kazala je Müller.

Nagrada

Osvrnula se i na stanje u Europi, zaključivši da nije prorok i da ne može kazati ide li se prema diktaturi, no ono što vidi u Mađarskoj i Poljskoj kod nje izaziva strah. Međutim, sustav koji grade Viktor Orban i Jaroslaw Kaczynski još nije okoštao, može se druge izabrati, a za Tursku Recepa Tayyipa Erdogana je prekasno, jer »Erdogana neće skinuti na izborima«, smatra Müller. Brine ju to što ljudi koji su izabrali Orbana i Kaczynskoga ne vide cjelinu. Oni vide samo sebe i neke svoje sitne materijalne prednosti, a ne razmišljaju o tome je li pravosuđe neovisno.

– Diktatura funkcionira na načelu »to se mene ne tiče« i to stvara mogućnost nastanka diktature – rekla je Müller i dodala da u školama treba učiti što je demokracija.

Razgovor s nobelovkom nije mogao proći bez razgovora o samoj nagradi. Müller je za sebe kazala da je prošla put od »djeteta koje je čuvalo krave po dolinama do dobitnice Nobelove nagrade za književnost«. Sama nagrada ju nije promijenila i za sebe je ista osoba kakva je bila prije nego što je 2009. godine dobila nagradu. No svjesna je da je djelomično javna osoba i »u javnosti ste druga osoba koja se ne smije blamirati«.

– Očekivanja su izvanjska, za mene se ništa nije promijenilo, osim što sam dobila mnogo novaca uz nagradu, što nije loše – kazala je Müller i dodala da su se promijenile »vanjske stvari«, ali one su povezane s nagradom, ne s njom.

Kolaži

Za pisanje je rekla da je to nešto apstraktno. U životu se bavila konkretnim poslovima: bila je teta u vrtiću, radila je u školi, bila prevoditeljica u tvornici i to su bili pozivi kojima je zarađivala za život. O sebi ne misli stalno kao o spisateljici, jer to ne bi bilo normalno.

– Kada gulim krumpir ili putujem vlakom, o sebi ne mislim kao o spisateljici – rekla je Müller. Ona  i danas zavidi frizerkama, zato što se rezultat njihova rada odmah vidi – čovjek ima frizuru i izgleda drugačije. Priznala je i da je htjela biti frizerka u Rumunjskoj, no odbijena je iz političkih razloga, a i bila je prekvalificirana da bi se školovala za taj zanat.

Na Filozofskom teatru s Hertom Müller prikazano je (i ona ih je pročitala) više njenih kolaža, a njima se bavi posljednjih dvadesetak godina. Uzima i izrezuje riječi iz reklama i novina, lijepi ih na male kartice, veličine razglednice, i  od njih stvara nešto između poezije i aforizama. Te je kolaže, za sada neprevedene na hrvatski jezik počela raditi, jer je shvatila koliko riječi mogu biti drukčije izvadi li ih se iz konteksta, a tako nastaje i  poezija.

– Poezija nastaje iz običnih riječi, ako ih se neobično poveže – rekla je Müller i pojasnila da je shvatila da tom metodom kolaža može ispričati »male priče«.

A prva »mala priča«, prvi kolaž prikazan u HNK-u koji je Müller pročitala glasi: »U prvom licu singulara stanuje prozirna budala«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka