Razgovor

Gordana Jeromela Kaić: ‘Koncept repertoarnog kazališta je u velikoj krizi

Mladen Radić

Foto Dejan Štifanić

Foto Dejan Štifanić

U INK-u nastaju i velike profesionalne ansambl predstave u kojima su redatelji, glumci i drugi umjetnici angažirani po pozivu i projektu ili audiciji. Pokazalo se da je ovaj model, osim što pruža veću mogućnost izbora, s aspekta producenta, ekonomičniji



Gordana Jeromela Kaić vodit će Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula iduće četiri godine i to će biti njen četvrti mandat na čelu ove javne ustanove. Tako je odlučilo pulsko Gradsko vijeće, koje je prihvatilo preporuku Kazališnog vijeća INK-a. Na početku ovog razgovora s povodom pitali smo je hoće li i po čemu ovaj njen četvrti ravnateljski mandat biti različit od prethodnih.


– Upravljati kazalištem u turbulentnim vremenima u kojima živimo zahtijeva stalno prilagođavanje okruženju i utoliko će i naredni mandat biti različitiji od prethodnog. Moja je vizija Istarskog narodnog kazališta, kazalište sa strateški promišljenim scenskim izričajem, dinamičnim ansamblom, čvrstim i educiranim umjetničkim i menadžerskim vodstvom koje će artikulirati njegov repertoar prema društvenoj odgovornosti. U tome je pohvalno da nas Grad Pula kao naš osnivač i stopostotni vlasnik danas prepoznaje i podržava naše namjere.


Koliki je proračun kazališta za ovu godinu? Tko i s koliko sredstava financira INK, koliko sredstava ide na programe, a koliko za hladni pogon, odnosno plaće i režije?




– Proračun Kazališta za ovu godinu je 7.911.000 kuna i veći je u odnosu na prošlu godinu za oko 12 posto. Planirana sredstva iz proračuna Grada Pule jesu 5.991.000, drugih proračuna (Ministarstvo kulture RH i Istarske županije) 500 tisuća kuna, a na ostala i vlastita sredstva otpada 1.420.000 kuna. Znatno je povećan plan prihoda i rashoda za nabavku dugotrajne imovine, odnosno investicije, s prošlogodišnjih 450.000 kuna, na ovogodišnjih 1.030.000 kuna. Omjer rashoda za programe i hladni pogon, tzv. plaće i režije, s neznatnim je oscilacijama u proteklim godinama: 55 posto ide za hladni pogon, 40 posto za programe, te pet posto za investicije i nabavku dugotrajne imovine. Već dulji niz godina uspijevamo održavati ovaj balans rashoda koji je poželjan i u europskim okvirima, a neusporediv s kazališnom praksom u Hrvatskoj.


Više posjetitelja


Koje naslove i projekte možemo očekivati u ovoj sezoni?


– U ovom dijelu sezone očekuju nas tri premijere: »Sluškinje« J. Geneta u režiji Damira Zlatara Freya, Shakespearov »San ivanjske noći« u režiji Luke Mihovilovića te autorski projekt Andree Gotovine »U kutiji« i »Na livadi«, namijenjen najmlađima. U goste nam dolazi HNK iz Zagreba s Matišićevim »Ljudima od voska«, Zorin dom Karlovac s »Kabareom«, Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka s predstavom »Hamlet u selu Mrduša Donja«, Kerempuh i još nekoliko privatnih kazališnih produkcija, Gledališče Kopar i SNG Nova Gorica…


Nastavlja se suradnja i s Operom HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke, a ugostit ćemo koncert »Brahms, Čajkovski« s poznatim violinistom Marcom Grazianijem pod dirigentskom palicom maestra Dešpalja. Novost u programu je suradnja s Backstage consulting d.o.o. iz Zagreba na suorganizaciji ciklusa koncerata jazz glazbe, po tri koncerta u svakom dijelu sezone.


Je li moguće organizirati program na način da se predstave, odnosno koncerti u INK-u održavaju točno određene dane u tjednu i u određeno vrijeme, što bi možda utjecalo na veću naviku dolaženja publike u kazalište?


– To nije nemoguće, ali je teško. Prednost je to repertoarnih kazališta koja imaju svoje ansamble, ne ovise o slobodnim terminima angažiranih vanjskih slobodnih umjetnika i mogu dugoročno planirati. Dugoročno planiranje je na ovim našim prostorima još uvijek na početku. Pokazalo se, međutim, da to bitno ne utječe na dolazak publike.


Mi smo više puta u prošloj godini napunili dvoranu do posljednjeg mjesta. Posjetitelja svih programa kazališta je prošle godine bilo 54 tisuće, što je 17 posto više nego 2016. godine. Publika se vraća u kazalište i to nije samo naša posebnost. Poplava suvremenih dramskih tekstova koji izravno ulaze u dijalog sa stvarnošću u kojoj živimo naprosto privlači publiku koja se prepoznaje u životnim situacijama likova i vidi da nije sama, da još netko proživljava isto što i ona i da za sve ima rješenja, iako ih kazalište ne daje izravno. Čini mi se da kazalište postaje kao neko mjesto identifikacije, a publika iz njega izlazi s puno više optimizma.


Prepoznatljivi


Koliko puta u prosjeku neka predstava igra nakon što se u INK-u prikaže premijerno?


– U posljednjih desetak godina INK je producirao 70-ak dramskih predstava, koje smo u prosjeku reprizirali 14 puta. Trudimo se uspostaviti balans između klasičnog i modernog, predstava koje komuniciraju s publikom i onih koje se neće baš svima svidjeti. S godinama upoznajete svoju publiku, razvijete instinkt i znate što sredina očekuje. Tako i ulazak i produkciju komercijalnih sadržaja ne smatram podilaženjem publici, već jednostavno zadovoljenjem i takvih potreba.


Produkcijom predstave »Djevojačka večer« izazvali smo pravi boom posjetitelja. U manje od godinu dana izvedena je 25 puta, od čega samo u Puli 15 puta i privukla je gotovo sedam tisuća ljudi. Mnogo je igrala i predstava »Čast«, 28 puta, a »Mistero Buffo« se približava 50. izvedbi. Ima, nažalost i nekoliko onih koje su igrale svega tri puta. Predstave koje radimo u koprodukcijama u pravilu igraju više od 20 puta (»Rose is a rose is a rose«, »Glorija«, a »Barufe« su već sada odigrane 23 puta). Predstave za djecu se, zahvaljujući organiziranoj posjeti i suradnji sa školama i ustanovama predškolskog odgoja, igraju više, odnosno 17 izvedbi. Velike napore ulažemo u razvoj publike, a osobito se trudimo studente i mlade zainteresirati za kazalište.


Koliko je po vama INK prepoznatljiv izvan Pule i Istre?


– Ne samo da je postao prepoznatljiv nego i ravnopravni sudionik hrvatskog kazališnog prostora. Naše se predstave s velikim zanimanjima očekuju i prate u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Varaždinu Karlovcu… Velika je potvrda kvaliteti naših predstava nastup u HNK-u u Zagrebu, kojeg nam je vrata otvorila naša raskošna produkcija predstave »Saloma« još 2010. godine. Već dulji niz godina zagovaram princip razmjene predstava, tako da sad sa zadovoljstvom mogu reći da je ta mreža zaživjela ne samo s regionalnim kazalištima, već i s nacionalnim.


Na istom principu gotovo deset godina uspješno surađujemo i s kazalištima iz susjedne Slovenije. Proteklih godina kazalište je dobilo niz nagrada i priznanja, kao i nominacija za Nagrade hrvatskog glumišta. Osobito su značajna priznanja koja prepoznaju rad s mladima u Dramskom studiju i produkcije Dramskog studija i to ne samo u Hrvatskoj nego i inozemstvu.


»Egzorcizam« i INK


U vezi s tim raduje me uspjeh filma Dalibora Matanića »Egzorcizam«, jer je to i naš uspjeh. Nerijetko se u medijima nastoji minimizirati ili zatajiti učešće INK-a u produkciji ovog filma i obmanjuje javnost kako je film snimljen sa samo sto tisuća kuna. Ugovorom o koprodukciji zaključenim između Kinogerile j.d.o.o. za audiovizualne djelatnosti iz Zagreba i INK-a Pula uređena su prava, obveze i odgovornosti u zajedničkoj produkciji audiovizualnog djela – film »Egzorcizam«, kojim je INK Pula, kao isključivi producent istoimene kazališne predstave, dozvolio i omogućio snimanje predstave Kinogerili te na taj način postao koproducent filma. Troškovi produkcije kazališne predstave iznosili su 458.356,18 kn, a Kinogerili su za potrebe snimanja ustupljeni i dodatni prostorni, materijalni i kadrovski resursi INK-a Pula, kojih troškovi nisu iskazani u ovom iznosu. Čitatelji će sami izvući zaključak.


Nedavno je došlo do »razlaza« između Helene Minić Matanić i INK-a. Je li u pitanju bila njena uloga u predstavi »Nora« u kojoj je glumila za vrijeme porodiljnog dopusta?


– Helena Minić Matanić svojevoljno je odlučila prekinuti radni odnos u INK-u, u kojemu je bila zaposlena od ožujka 2009. godine. Moram priznati da sam bila iznenađena njezinom odlukom, budući da smo njezin povratak očekivali u lipnju ove godine nakon završetka porodiljnog dopusta i sukladno tome računali na njezin angažman prema obvezama iz radnog odnosa.


Međutim odlučila je prekinuti porodiljni dopust, što je njezino pravo, radi ponuđene joj uloge za predstavu u Zagrebu koja nije u produkciji INK-a, a koju sam i osobno sa zadovoljstvom pogledala. Od samog početka naše suradnje Heleni smo uvijek izlazili u susret, maksimalno je podržavali i nikada nismo ograničavali u angažmanima u drugim kazalištima. U svakom slučaju želim joj zahvaliti na svemu što je učinila za naše kazalište i želim joj puno uspjeha u daljnjem radu.


Koliko glumaca ima ansambl INK-a i tko ga sve čini?


– INK je mali i uređeni kolektiv beskrajno marljivih i talentiranih kazališnih radnika i umjetnika, a trenutno je zaposlen jedan glumac, Luka Mihovilović.


Koliko zaposlenih ukupno ima INK i koliko je od njih umjetničkog osoblja, a koliko administrativnog i tehničkog?


– Ukupan broj zaposlenih na današnji dan je 19 djelatnika, od kojih sedam kazališnih umjetnika (jedan glumac, tri voditelja Dramskog studija INK-a, inspicijent, oblikovatelj svjetla i oblikvatelj zvuka), pet u poslovnoj administraciji zajedno s ravnateljem, te sedam u tehničkoj produkciji i održavanju.


Godine 2008. izjavili ste, citiram, »za dvije godine trebali bismo imati ukupno osam do deset zaposlenih glumaca«. To se, koliko vidim, nije ostvarilo do danas. Zašto?


– U proteklih desetak godina INK je u skladu s raspoloživim resursima i proračunom optimizirao poslovanje, osigurao financijsku stabilnosti i povećao kvalitetu vlastite produkcije. Činjenica je, istodobno, da su u INK-u nastajale i nastaju velike profesionalne ansambl predstave u kojima su redatelji, glumci i drugi umjetnici angažirani po pozivu i projektu ili audiciji.


Pokazalo se da je ovaj model, osim što pruža veću mogućnost izbora i jednakih šansi, s aspekta producenta, ekonomičniji. Činjenica je, također, da je koncept repertoarnog kazališta zasićen i sam po sebi u velikoj krizi. Već dulje vrijeme kako u Europi tako i u Hrvatskoj kazališna javnost, a pogotovo uprave raspravljaju u kojem pravcu treba ići transformacija njegova zastarjela modela.Nema problema

Što to po vama za INK znači?


– Drugačije viđenje ansambla znači različito od danas uvriježenog poimanja ansambla u repertoarnom kazalištu. Naime repertoarna kazališta u pravilu imaju velik broj zaposlenih djelatnika u administraciji, tehnici, umjetničkom ansamblu, značajno su subvencionirana od osnivača, a prema načinu igre u jednoj sezoni kazalište održava nekoliko različitih projekata usporedno, igrajući ih kroz sezonu naizmjenično.


Suprotno tome je oblik vrlo sličan našem sada, bez ansambla, s minimalnim administrativnim i umjetničkim timom, a umjetnički se angažira ili po pojedinom projektu ili postoji temeljna skupina »stalnih« umjetnika uz angažiranje drugih, ovisno o pojedinačnom projektu. Suvremeno kazalište se sve više usmjerava prema pragmatičnoj, dinamičnoj, prilagodljivoj organizaciji koja može bolje odgovoriti novim zahtjevima i potrebama kazališnog tržišta i estetike.


Hoće li uopće ansambl INK-a rasti i do koje mjere? Planirate li još koga zaposliti?


– Očekujem da će najavljene izmjene Zakona o kazalištima preciznije urediti položaj kazališta i kazališnih umjetnika, njihov radno-pravni status, o čemu će i ovisiti dinamika zapošljavanja.


Koji je po vama najveći problem u INK-u?


– Ne bih rekla da INK ima problema. Pred kazalištem su izazovi repertoarne i organizacijske naravi. Nužna je modifikacija postojećeg modela funkcioniranja ustanove, jačanje menadžmenta, umjetničkog, tehničkog i produkcijskog tima uz delegiranje zadataka, smanjenje fiksnih i povećanje programskih troškova kako bi se postigla izvrsnost programa. Postavljanje istoga cilja pred svakog zaposlenika, podizanje kapaciteta kolektiva i kvalitete svih resursa kazališta postaje imperativ za daljnji razvoj.


Takav izrazito složen projekt kakav je kazališni, moguće je ostvariti isključivo timski pa ću u tom smjeru uložiti dodatne napore. U sljedećem mandatu bi apsolutnu programsku inicijativu u kreiranju repertoara i programa morao imati umjetnički voditelj koji mora biti otvoren za nove inicijative i slobodan od predrasuda. Uredit će se male scene (scena na sceni i scena na 5. katu), i mala dvorana kao drugi alternativni prostor, te prostori izvan kazališta u gradu što otvara prostor za produkciju više posve različitih tipova ili vrsta kazališnih projekata, glazbenih programa, plesnih i multimedijalnih.