Režija je povjerena Daliboru Mataniću, filmskom redatelju kojemu je ovo prva kazališna režija
Središnji lik predstave je umjetnik iz Hrvatske koji dolazi u Pariz sa željom da postane slavan pisac. Međutim, kako vrijeme odmiče, njegov san o slavi sve mu više izmiče. Premda se u romanu “Sjajno mjesto za nesreću” može prepoznati osobno iskustvo Damira Karakaša, autor je kazao da njegovo djelo ne bi trebalo iščitavati kao autobiografsko, već kao knjigu o novim i starim odnosima moći. Kao što su primijetili kritičari, “Sjajno mjesto za nesreću” nudi novi, drugačiji pogled na velike zapadnoeuropske gradove, definitivno drugačiji od onoga iz brošure turističkih agencija. On razbija idiličnu sliku romantičnog Pariza, također i Pariza kao umjetničke meke – mjesta prema kojemu su upereni mnogi snovi o uspjehu.
U povodu svoje prve režije u kazalištu, Dalibor Matanić rekao je da je osjećaj sličan snimanju prvog filma.
– Zadovoljan sam ekipom. Mislim da je riječki glumački ansambl uz onaj ZKM-ov trenutačno najbolji u Hrvatskoj. Najvažnije mi je bilo od Karakaševih likova napraviti ljude od “krvi i mesa”, a pritom je vrlo bitan pomak glavnoga lika prema emocijama – osvrnuo se Matanić, ukazujući na koincidenciju da bi se na dan praizvedbe glavnom glumcu Frani Maškoviću trebalo roditi dijete.
Karakašev roman dramatizirala je Nina Mitrović, koja je riječkoj publici poznata po uspješnici “Komšiluk naglavačke” i predstavi “Ovaj krevet je prekratak”.
– Roman “Sjajno mjesto za nesreću” privukao me zbog živosti likova i situacija uronjenih u pariški prostor. Što se tiče same dramatizacije, nije bilo lako prenošenje atmosfere romana na scenu. Glavni lik je čovjek kojemu se život naprosto događa, a ne neki akcijski heroj – osvrnula se Mitrović.
