Autorica Maša Kolar gradi ekspresivne plesne slike, u kojima se u snažnim kontrastima sudaraju i prožimaju eros i thanatos, nevinost i seksualna razuzdanost
Ovogodišnje Riječke ljetne noći zatvorene su plesnom predstavom »Don Juan«, koju je u »Harteri« izvela Bitef dens kompanija. Riječ je o koprodukciji Bitef teatra, Grada teatra Budva, HNK Ivana pl. Zajca – festivala Riječke ljetne noći i nezavisne producentice Maše Kolar. Hrvatska plesna umjetnica, koreografkinja i plesna pedagoginja Maša Kolar ovoga puta kao temu uzima mitski lik zavodnika Don Juana, čestu inspiraciju u raznim umjetnostima – od Molierea do Mozarta i Byrona. Ovome liku posvećene su i psihoanalitičke studije, a obično ga se interpretira kao simbol spolne slobode, ljubavnog poduhvata i panseksualizma. Lik Don Juana stvara se nakon renesanse, kao novo, potpuno slobodno biće, ali koje se sa samom tom slobodom odreklo mogućnosti da voli. Ljubavna strast se u njega pretvara u prolaznu i naizmjeničnu neurozu. Don Juan je inkarnacija donžuanizma i kao takav je, prema nekim interpretacijama, anti-Tristan, zavodnik bez strasti, čovjek čija se želja ne vezuje za jednu ženu, već za ženu uopće. Prema Felicienu Marceauu, za Don Juana je uživanje samo sredstvo kojim se dopire do duše, s ciljem da se ona pobijedi i uništi. Don Juanovo zadovoljstvo sastoji se u zavođenju, to jest u zastranjivanju te kršenju moralnih i religioznih normi društva.
U viziji koreografkinje Maše Kolar, Don Juan je prikazan kao vješt manipulator, koji je u stanju zavesti mase. Ta njegova manipulativna moć dolazi do izražaja u prizoru kad reflektorom osvjetljava grupu muškaraca i žena koji ga slijede. U dojmljivoj završnici predstave, koju efektno naglašava oblikovanje svjetla Nuna Salsinhe, ta će se perspektiva promijeniti – Don Juan je poražen, a na njegovo mjesto dolazi novi vođa, ovoga puta u ženskom liku.
Maša Kolar gradi ekspresivne plesne slike, u kojima se u snažnim kontrastima sudaraju i prožimaju eros i thanatos, nevinost i seksualna razuzdanost. Koreografske zamisli našle su izvrstan odgovor u scenografiji Jasmine Holbus, koja scenografiju temelji na velikom višefunkcionalnom kubusu koji sažima motive života i smrti, prizivajući istodobno ladice u mrtvačnici i Don Juanovu ljubavnu ložnicu. Scenografske ideje tako na jednostavan, a funkcionalan način sintetiziraju i nadopunjuju koreografiju. U takav vizualni minimalizam uklapaju se i gotovo monokromni kostimi Petre Dančević, podcrtani crvenom bojom krvi i strasti.
Bitan saveznik ovog uprizorenja, možda i najvažniji, je originalna glazba Rundek Cargo trija, koju uživo izvode Isabel, Darko Rundek i Dušan Vranić-Duco. Njihova muzika, s elementima elektronske glazbe, nije samo pratnja ili glazbena kulisa, već je dramaturški precizno usklađena s pokretima izvođača, stvarajući atmosferu emotivne napetosti i dramatičnosti.
Lik Don Juana ekspresivnom je izvedbom utjelovio Dejan Kolarov, koji je odlične partnere i partnerice imao u Ani Ignjatović Zagorac, Ivani Savić-Jaćić, Milici Pisić, Milošu Isailoviću i Ricardu Jorgeu Camposu Freireu. Riječka premijerna publika ispratila je plesače dugotrajnim pljeskom i ovacijama.
