Damir Orlić: »Zajc« se okreće mladima

Od ove sezone težište ciljano prebacujemo na mlađu publiku. Zadali smo si veliki zadatak odgoja publike i stvaranja nove generacije posjetitelja i pretplatnika kazališta. Ta ciljana skupina su učenici srednjih škola, studenti i mladi ljudi do, recimo, 35. godine. Dosad nam je taj dio publike dolazio preko škola, no sada želimo privući one mlade ljude koji uopće ne idu ili vrlo rijetko dolaze u kazalište. Zato smo birali naslove koji bi im mogli biti bliski i aktualni 

U novu kazališnu sezonu Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca ulazi s nekim promjenama u promišljanju repertoara, o čemu razgovaramo s ravnateljem ove umjetničke grane Damirom Orlićem. Hrvatska drama sezonu otvara 26. listopada premijerom predstave »Tri mušketira«, koju prema romanu Alexandrea Dumasa režira srpski redatelj Kokan Mladenović. 

  Zašto ste odabrali upravo ovaj naslov?    – Redoslijed je bio takav da smo najprije izabrali naslov, a onda tražili redatelja. Pokušavali smo naći nešto što bi kao projekt moglo biti atraktivno po naslovu, dok nam je s druge strane bilo važno da predstava bude privlačna širokom spektru publike, odnosno svim generacijama. Težili smo i naslovu koji će nekim svojim točkama korespondirati s današnjim vremenom. 

   U »Tri mušketira« to su politika i uloga crkve u kreiranju države, a tu je i pitanje što se danas događa sa čašću, moralom i etikom. Jedno od pitanja koja se nameću je može li netko u današnje vrijeme uspjeti držeći se morala i etike, te koliki je postotak onih koji do toga ne drže i danas vladaju i odlučuju o našim životima. 

   Ovaj pustolovni romantičarski roman, čija je radnja smještena na početak 17. stoljeća, u sebi nosi mnogo toga što se nije promijenilo ni do današnjih dana. 

  Adaptaciju romana potpisuju Kokan Mladenović i Magdalena Lupi Alvir. Hoće li to biti novo »čitanje«?    – Krenuli smo najprije od jedne starije dramatizacije romana, no onda smo se ipak odlučili za posve novu dramatizaciju kako bismo izvukli ono što je nama bitno. U predstavi će biti puno humora i akcije, ali i ozbiljnijih tema. Nije nam cilj napraviti »slikovnicu« na koju će svi doći i zabaviti se. Mislim da će publika ostati iznenađena. Poigravamo se stilovima, a odlučili smo se i za songove kao oblik progovaranja iz vremena od prije 400 godina današnje istine. 

  Prioriteti i težišta

Zasad ćemo otkriti jedino to da songove piše Predrag Lucić, književnik i kolumnist »Novoga lista«. Namjerno smo odabrali njega, jer nisu u pitanju lagane broadwayske note, nego istinski brechtovski songovi. Bit će to spektakl za široke mase, ali i predstava koja će imati svoju kvalitetu i moći će gostovati po festivalima. To nam je namjera i svjesni smo toga da smo se upustili u veliki rizik. S »Tri mušketira« na neki način najavljujemo naše ideje i planove za sljedeće kazališne sezone. 

  Možete li nešto više reći o tome?   – Postavili smo si neke prioritete i težišta, ali isto tako moramo voditi računa o tome da je ovo jedino dramsko kazalište s redovnim repertoarom u Rijeci. Mi si ne možemo dopustiti stilsko profiliranje u jednom smjeru, kao što je to slučaj s kazalištima u Zagrebu. Cilj nam je učiniti ansambl Hrvatske drame prepoznatljivim. Budući da smo na glasu kao nacionalna kuća koja istražuje moderno i suvremeno, namjera nam je pojačavati taj smjer po kojemu smo prepoznatljivi. Nije riječ o nekom velikom zaokretu, ali činimo neke pomake. 

   Kad radimo klasične komade idemo na nove dramatizacije i drugačija »čitanja« klasika, a to kombiniramo s praizvedbama djela hrvatskih autora ili nekih tekstova svjetske književnosti koji nisu igrani u Hrvatskoj. Želja nam je da repertoarno budemo posebni i stilski prepoznatljivi. 

   Od ove sezone težište ciljano prebacujemo na mlađu publiku. Zadali smo si veliki zadatak odgoja publike i stvaranja nove generacije posjetitelja i pretplatnika kazališta. Ta ciljana skupina su učenici srednjih škola, studenti i mladi ljudi do, recimo, 35. godine. Dosad nam je taj dio publike dolazio preko škola ili zahvaljujući kućnom odgoju, no sada želimo privući one mlade ljude koji uopće ne idu ili vrlo rijetko dolaze u kazalište. Zato smo birali naslove koji bi im mogli biti bliski i aktualni. 

  Krizom do koprodukcija

Također igramo i na jedinu kartu na koju kazalište može igrati naspram drugih medija, a to je igranje uživo i tako da svaki gledatelj na pozornici vidi ono što se njega tiče. Problem je općenito u tome što u hrvatskim kazalištima prevladavaju lektirne predstave, što se svodi na gledanje sadržaja kako se ne bi moralo pročitati knjigu. Mislim da kazalište to ne smije raditi. Ono bi trebalo praviti takve predstave da nakon što ih netko pogleda ode u knjižnicu i posudi knjigu. 

   To su neki od zadataka koje smo si odredili, a vidjet ćemo kakvi će biti rezultati. Pritom, naravno, nećemo zapostaviti ni našu stariju publiku. U planu su nam praizvedbe i autorski projekti, a dogovorene su i neke radionice. 

   Važno je spomenuti i koprodukcije. Ove sezone u koprodukciji sa zagrebačkim kazalištem »Gavella« radimo Kafkinu »Ameriku« u režiji Janusza Kice i adaptaciji Gorana Ferčeca, a za sljedeću sezonu planiramo koprodukciju sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada. S gotovo istim, ako ne i manjim novcem, povećali smo broj premijera, a dobra je strana koprodukcija i to što će naši riječki glumci igrati na redovnom repertoaru »Gavelle«. S druge strane, riječka će publika moći vidjeti glumce iz Zagreba, Novog Sada i drugih sredina. 

   Uz neke naše prinove u ansamblu, predstave ćemo osvježavati i s gostima. Kriza je donijela dosta lošega, ali i neke dobre stvari kao što su koprodukcije. Više nije problem iz Rijeke otići pogledati predstavu u Zagreb. 

  Novi ljudi, nove ideje

Kako ste zamislili scenu »Zajc off«?   – Uz dvije premijere na velikoj sceni od ove sezone imamo malu i komornu scenu u sklopu »Zajca off«. Mala scena bit će u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, za komornu scenu smo u pregovorima za Filodrammaticu, a u obzir bi došao i foaje kazališta. Na ovim scenama planiramo hrvatske praizvedbe i neke manje autorske projekte. 

   Na maloj sceni Matjaž Latin režirat će predstavu »Zajedno« prema filmskom scenariju Lukasa Moodysoona. To je jedan od naslova za mlađu generaciju, ali će biti zanimljiv i starijima. Riječ je o filmu koji uživa kultni status. 

   Za komornu scenu zamislili smo svojevrsni triptih. U ovoj sezoni postavit ćemo monodramu »Kurva« Vedrane Rudan, u režiji Zijaha Sokolovića i interpretaciji Olivere Baljak. U sljedećoj sezoni planiramo autorski projekt »Š. Š.« Nataše Antulov, a od »Trafika« smo preuzeli »Jalovu« – vrlo kvalitetnu predstavu kojoj treba omogućiti da bude igrana. Riječ je o predstavama koje nastaju prema tekstovima riječkih spisateljica različitih generacija – Vedrane Rudan, Magdalene Lupi Alvir i Nataše Antulov. Poveznica je i što sva tri teksta govore o problemu žena iz vizure žena. Rudan problematizira položaj žene u društvu, Antulov temu rata, a »Jalova« progovara o temi umjetne oplodnje. To su stilski i tematski raznoliki predlošci, no njihovim gledanjem dobit će se dojam cjeline. 

   U povodu 120. obljetnice rođenja Miroslava Krleže imamo i jedan manji projekt – »Večeri s Krležom u foyeru« u suradnji s Nevom Rošić. To će biti splet Krležinih djela koja će se dramaturški obraditi, a radi se o svojevrsnoj stepenici prema igranju Krleže na velikoj sceni. »Večeri s Krležom« trebale bi biti zanimljive za mlađe, kako bismo im približili Krležin jezik. 

   U sljedećim sezonama surađivat ćemo i s Tomijem Janežičem, Oliverom Frljićem, Jelenom Kovačić i Anicom Tomić, Oljom Lozicom… 

   Radimo i na povezivanju i suradnji s ostalim kulturnjacima koji su zainteresirani. Moje je mišljenje, naime, da konkurencija unutar riječke scene ne postoji jer radimo različite stvari. Međutim, kad radimo slične stvari onda bi trebala postojati komunikacija. Trebali bi se okupiti predstavnici institucija i udruga, pa da vidimo gdje su mogućnosti komunikacije i suradnje. Već smo se povezali s HKD Teatrom i Trafikom, a i dalje smo otvoreni za suradnju. Žao mi je kad se naše kazalište percipira kao nekakav zatvoreni mastodont. Uvijek na umu imamo i Riječane koji su završili Akademiju. Primili smo Aleksandru Stojaković, a nadam se da ćemo primiti i Niku Mišković. S nama će surađivati i Nataša Antulov i Matko Botić. To su ljudi koji donose nove ideje i treba im dati priliku.