Predstava »Čorba od kanarinca« Miloša Radovića u režiji Marija Kovača doživjela je svoju praizvedbu na daskama pulske kazališne kuće. Riječ je o prvoj ovogodišnjoj produkciji Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, koja tematizira muško-ženske odnose kroz život jednog para. 

    Ona (Dora Lipovčan) je starija od njega (Rade Radolović) desetak godina. No, godine nisu važne – naglasak je na tome da se ljudi udaljavaju jedan od drugog, da kada prođe onaj žar strasti postaju stranci i zavlada ravnodušnost. Jednog dana otkriju da si nemaju više što reći i svatko odlazi svojim putem. Prazna srca, puni gorčine, a usamljenost caruje. 

    Kako se on i ona slažu, na koje probleme nailaze, kakve su vrste njihovi unutarnji konflikti… – sve se to može vidjeti iz ove predstave u čijem su središtu – glumci. Nema tu nikakvih posebnih efekata i multimedije, već samo glumac i glumica na sceni koji »seciraju« odnose unutar te veze. 

    Tekst su prilagodili i adaptirali za naše podneblje sami glumci Lipovčan i Radolović, koji ga je uz pomoć svoga oca, koji se također zove Rade Radolović, djelomično preveo na čakavski. 

    Predstava je to koja će u prvome dijelu nasmijati gledatelje, a u drugome ih potaknuti na razmišljanje, introspekciju, iako je drugi dio predstave, što se zapleta i prezentacije likova tiče, jači i efektniji. Naime, glavni likovi se trebaju vjenčati, i pet minuta prije vjenčanja usnu san o tome kakav će njihov život biti nakon sudbonosnog »da«, a gledatelji tek na kraju saznaju da je sve bio samo san. 

    Uz minimalnu scenografiju, jednostavne i funkcionalne kostime, cijela se predstava odvija s jedne strane kroz dijaloge među protagonistima, a s druge kroz njihove introspekcije i razmišljanja o raznim fazama života te o samim međuljudskim odnosima. Predstava je u biti linearna, ne dosiže kulminaciju te pokazuje da ne postoji čvrsta, sigurna stvarnost jer je sve uvijek vrlo relativno… 

    Lipovčan, kojoj je to druga uloga u Puli, predstavila se dobrom glumom, vrlo nadahnutom i predanom, a Radolović posebno je dobar i inspiriran u sceni na čakavštini, prerušen u kućnog majstora. 

    Autor glazbe je Fedor Bojić, dok je Andrea Gotovina bila zadužena za scenski pokret. Kostimografkinja i scenografkinja je Desanka Janković, a oblikovatelj svjetla Dario Družeta. Za dokumentarni audiomaterijal koji je korišten u predstavi pobrinuo se Tomislav Babić, a plač djeteta »glumi« Ena Kovač, šestomjesečna kći Marija Kovača.